Ključna stvar da bi se učvrstilo bilo koje pravilo jeste da budete čvrsti, dosledni i pomognete detetu da razume razloge postojanja pravila i posledica.
Šta ćete učiniti kada se prekrše pravila? Kadagod je to moguće, preporučujemo vam da, pojačate granice dozvoljavajući da se pojave prirodne i logične posledice njihove akcije, radije nego da namećete posledice koju vi kreirate za dete. Prirodne i logične posledice su skoro uvek efikasnije nego one koje ste im vi nametnuli.
Prirodne posledice: Prirodne posledice su najbolji način da deca uče zato što se učenje događa prirodno, i onda kada ih niko ne „uči.” Međutim, dosledno koristiti prirodne posledice lakše je reći nego učiniti. Evo jednog primera. Ako desetogodišnji Endru zaboravi da unese svoj skejtbord u kuću, onda je prirodna posledica da ga neće naći narednog dana ili će ga naći smočenog od kiše, a možda će ga neko čak i ukrasti – ove prirodne posledice su dugoročno mnogo efikasnije nego ako biste uneli skejtbord umesto njega i kasnije mu držali predavanje ili kreirali neku „veštačku” posledicu.
“Ako desetogodišnji Endru zaboravi da unese svoj skejtbord u kuću, onda je prirodna posledica da ga neće naći narednog dana ili će ga naći smočenog od kiše, a možda će ga neko čak i ukrasti.”
Jedan od najtežih aspekata roditeljstva je dozvoliti da se prirodna posledica dogodi. Prvo, od roditelja se očekuje da se uzdrže od pridikovanja detetu, što je teško, i uz to, oni treba da se uzdrže od intervencije kako bi dozvolili detetu da doživi neuspeh, oseti gubitak ili da se oseti povređeno (kao kod gubitka skejtborda). Pretpostavimo da primećujete kako vaše dete zaboravlja da uradi domaće zadatke. Nemojte ga opominjati zato što je neophodno da to bude njegova odgovornost. Ostavite njegov domaći na kuhinjskom stolu imajući na umu da će doći do prirodne posledice – dobiće lošu ocenu, ili upasti u nepriliku sa nastavnikom. Vrednost ove lekcije je jasna, ali je roditeljima ekstremno teško da izbegnu „spasavanje” deteta. Kod „lažnog spasavanja” je najveći izazov kada morate da razmišljate da li da dopustite da se dogodi prirodna posledica. Jasno, postoje trenuci kada su nam deca istinski u opasnosti i moramo ih spasiti, ali lažno spasavanje ne dozvoljava detetu da uči iz prirodnih posledica.
Zato, kada vaš sin zaboravi domaći na stolu kod kuće, zaustavite se i razmislite pre nego što odlučite da odjurite do škole sa sveskom. Dopustite mu da istrpi posledice tako da nauči da ga roditelji neće spasiti svaki put kada zaboravi stvari. Kada se vrati kući i kaže da je izgubio pet poena od svoje nedeljne ocene, možete mu reći: „Sigurna sam da je bilo teško misliti o tome.” Ako nastavi da „zaboravlja” svoj domaći, možete zajedno da porazgovarate šta može da učini kako bi sam sebe podsetio. Možda može da ostavi poruku na ogledalu u kupatilu, ili na ulaznim vratima. (Napomena: prirodne posledice kod izrade domaćeg zadatka ne uspevaju naročito dobro sa decom sa ADHD sindromom. Ovoj deci će biti potrebno napraviti liste i podsetnike, koje nadgledaju roditelji, sve dok vladanje samim sobom i samonadgledanje ne postanu više kao navika.)
“Dopustite mu da istrpi posledice tako da nauči da ga roditelji neće spasiti svaki put kada zaboravi stvari.”
Isti se princip primenjuje ako dete zaboravi da ponese svoj ručak. Ako ono vrši pritisak na vas da mu ga donesete u školu, vaš odgovor jednostavno mora biti: „Žao mi je. Nemam vremena da to uradim danas. Pitam se šta bi mogao da uradiš da bi bio siguran kako ga ponovo nećeš zaboraviti.” Prirodna posledica zaboravljanja ručka kod kuće je što dete nema šta da pojede toga dana. Možda će neko sa njim podeliti pola sendviča ili će dobiti grickalice od druga. Ono može biti gladno i mrzovoljno sredinom popodneva, ali neće pretrpeti dugoročne posledice. Kada jednom ostane gladno, povećava se šansa da će sledeći put poneti svoj ručak.
Prirodne posledice dozvoljavaju vašoj deci da sama osete posledice. Korišćenje prirodnih posledica će pomoći da se izbegnu igre moći i da se sačuva vaš odnos sa detetom zato što ne možete vi biti krivi zbog ishoda. Niste vi nametnuli posledicu. Umesto toga, možete biti istinski saosećajni i reći: „Žao mi je što se to desilo. Hajde da vidimo da li možemo da smislimo način koji će sprečiti da se to desi ponovo.” Korišćenje prirodnih posledica omogućava vam da budete onaj koji podržava, koji ohrabruje i koji na pozitivan način komentariše umesto da budete ljuti roditelj, koji ponovo drži predavanja „Kada ćeš već jednom zapamtiti da uradiš svoj domaći iz matematike!?”
Uz prirodne posledice, vi izbegavate da budete uvučeni u konflikt koji nije realno vaš problem. Ako vaš sin misli da je projekat koji je nastavnik zadao „gubljenje vremena,” oduprite se nagonu da odete do nastavnika da se žalite. Pustite dete da pronađe način da reši ovaj problem, možda pregovaranjem sa nastavnikom u vezi sa nečim drugim, možda i prostim obavljanjem onoga šta je trebalo da se uradi, ili odlučivanjem da to ne uradi, te iskušavanjem posledica. Možete razmotriti alternative koje će, možda, želeti da uzme u obzir tako da može da napravi izbor na osnovu dovoljno informacija, ali vi ne bi trebalo da intervenišete u njegovo ime osim u ekstremnim situacijama.
Korišćenje prirodne posledice kao pristupa u vaspitavanju dece pomoći će vam da čuvate i negujete odnos sa njima. Možete biti istinski saosećajni. Možete čak reći: „Sećam se da su mi jednom ukrali omiljenu bejzbol palicu zato što sam je ostavio napolju i još se sećam kako sam bio ljut. Nikada više nisam ostavio svoje stvari napolju.” Prirodne posledice će pomoći vašoj deci da nauče da vladaju sama sobom.
U nastavku: Logičke posledice
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Nema komentara.