Deca su najranjiviji članovi našeg društva, a uticaj nasilja na njihove živote je razarajući. Oružani sukobi, nasilje i eksploatacija oduzimaju deci njihovu nevinost, ometaju njihov razvoj i ostavljaju trajne ožiljke na njihovo fizičko, emocionalno i psihološko blagostanje.
Svako dete zaslužuje da živi život bez straha, nasilja i eksploatacije. Naša je kolektivna odgovornost kao pojedinaca, profesionalaca i institucija da stvaramo bezbedno okruženje za svako dete. Zaštita dece nije pitanje izbora, već obaveza društva koje teži pravdi, jednakosti i humanosti.
Širom sveta 4. juna se obeležava Međunarodni dan dece žrtava nasilja, ustanovljen od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1982. godine. Ovaj dan ima za cilj podizanje svesti o patnjama dece koja su žrtve fizičkog, mentalnog i emocionalnog nasilja. Psihoterapeut Nevena Čalovska istakla je, kako prenosi Blic da dete koje trpi neku formu nasilja kakva god da je to forma, ili je svedok, dete uvek trpi emocionalnu patnju koja stvara anksioznost i može da ostavi duboke i trajne posledice.
– Kao dete, ono nema dovoljno razvijene kognitivno-verbalne mogućnosti da to opiše i razume, niti ima socijalni kontekst u kome to može da saopšti – rekla je Nevena Čalovska.
Dodala je da su najčešće žrtve nasilja unutar porodičnog doma.

– To znači da je neko ko treba da bude izvor najveće sigurnosti, istovremeno i izvor nasilja. To je jedan vrlo komplikovan odnos koji je komplikovan i za odrasle, a pogotovo za decu koja zavise od te osobe. To se u psihologiji naziva figura primarne privrženosti – istakla je Čalovska.
Naglasila je da taj odnos, ako je hronično obeležen nasiljem, može ostaviti trajne, duboke i vrlo komplikovane probleme za osobu koja je žrtva nasilja i koja odrasta.
– Deca pokazuju svoju patnju, ali je ne saopštavaju. Deca patnju pokazuju time što postaju manje aktivna, zainteresovana, imaju probleme u sticanju i organizovanju navika u ishrani, spavanju, povlače se iz odnosa sa vršnjacima. Patnju pokazuju i tako što su nevesela, malo toga može da ih obraduje – navela je Čalovska.
„Deca se osećaju kao da nisu dovoljno vredna“
Dodala je da ako su deca u školskom uzrastu, patnju mogu pokazati i kroz pad u uspehu.
Naglasila je da je biti svedok nasilja između bliskih osoba potpuni ekvivalent direktnog emocionalnog zlostavljanja.
– Porodični odnosi treba da predstavljaju sigurnu bazu. To je za decu okruženje u kom oni stiču sigurnost, samopouzdanje, samopoštovanje i istovremeno su podstaknuti da istražuju svet oko sebe“, rekla je Čalovska.
Čalovska je istakla da ako prisustvuju nasilju ili su žrtva nasilja, deca se osećaju kao da nisu dovoljno vredna.
– U tom slučaju se kod dece stvara velika anksioznost, a često i put ka budućoj depresivnosti, ali se istovremeno usvaja i model takvog ponašanja koji se normalizuje – istakla je Čalovska.