Poslednjih nedelja mnogo se drobuljalo o tome da u nekakvom 21. stoleću u Srbiji Informatika (i računarstvo) ipak nije proglašena obaveznim predmetom od petog do osmog razreda osnovne škole.
I sad, ovaj neskromni nagovor na filozofiju ne znači da tinejdžeri i tinejdžerke nabijeni hormonima sada treba detaljno da razmatraju Platonovu teoriju o formama, Kantov kategorički imperativ ili Sartrovo biće i ništavilo (za to neka ih sačekaju viši razredi gimnazije). Moguće je trenirati filozofiju i fiskulturisati um i bez ovih velikana. Posebno kada se obrazovanje u dominantnom sociokulturnom miljeu već uveliko doživljava jedino kao predigra za tržište rada, odnosno za pronalaženje posla i nekakvu banalnu “praksu”. Dakle, za čuveno sipanje u rezervoar ili za mazanje na hleb, kao da su dizel gorivo i marmelada najvažniji na svetu. A, ironično, filozofija jeste ili može da bude turbo praktična, kao i da nas od osnovne škole vrhunski pripremi za sjajne karijere u biznisu, ekonomiji i preduzetništvu, jezicima i umetnosti, psihologiji i pravu, pa i u informatici i računarstvu. Dakle, u najpopularnijim zanimanjima i životnim pozivima u sezoni prijemnih ispita na fakultete. Prema Montenju, “filozofija je umeće koje nas uči kako da živimo, a pošto deca moraju to da nauče kao i mi sami, zašto ih ne bismo poučavali filozofiji?” Filozofiju su studirali i Bil Klinton i Vaclav Havel, i Vudi Alen i Harison Ford, kao i Brus Li i Martin Luter King, pa su napravili nešto od sebe i sveta.
Počnimo da učimo decu kako, a ne šta da misle!
Jer, decu je zapravo u svakom prokletom razredu osnovne i srednje škole neophodno i obavezno naučiti – razmišljanju i zaključivanju. Postavljanju pitanja i zapitanosti. Kritičkom mišljenju i kreativnosti. A ovo su zgodne i nezgodne stvarčice koje nam pre svega nudi filozofija. I koje je apsolutno moguće prilagoditi mladim ljudima koliko god životnog staža imali ili ne. Dođavola, i deca u vrtiću sa vaspitačicama (mogu da) raspravljaju o tome šta im je najvrednija stvar na svetu, šta (ni)je lepo, šta znači biti dobar drug, u šta su (ne)sigurni da postoji i da jeste, šta je pravedno u žmurkama i na toboganu (a šta nepravedno u popodnevnoj dremci), da li valja deliti bombone i čips, da li raditi po svom ili slušati roditelje i starije, te zašto svet, užina, crtani filmovi, klikeri i Barbike, izgledaju tako kako izgledaju. A sve je to filozofija, koja veštim pitanjima može zainteresovati um, trenirati duh, i podstaći radoznalost.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Vodič za roditelje: Izbor vrtića i škole za dete, briga ili prilika?
Prva prava odvajanja koja počinju polaskom u vrtić povezana su i sa drugim odlukama kojima roditelji u velikoj meri određuju budućnost dece. Kako izabrati vrtić je pitanje koje ne samo...
Šta se menja u školama? Ocenjivanje vladanja, postupanje u slučaju odsustva, broj provera znanja i procena nastavnika od strane roditelja
Ocenjivanje vladanja, postupanje u slučaju odsustvovanja sa nastave, broj pismenih provera u jednoj nedelji, postupanje škole u slučaju da polovina roditelja iznese primedbu na rad nastavnika ili stručnog saradnika, samo...
Kako da dete upišete u školu elektronski? Prijave počele
Roditelji ili drugi zakonski zastupnici koji su građani Republike Srbije će od 20. marta pokretanjem usluge eZakazivanje na Portalu eUprava imati mogućnost da elektronskim putem zakažu termin za upis i testiranje...
„Šta se od nas očekuje? Da podelimo što bolje ocene i da nas niko ne proziva“: Nastavnici nezadovoljni novim pravilnikom o ocenjivanju u osnovnoj školi
Na meti kritika su nove odredbe člana 5 ovog pravilnika, koji će, prema tvrdnji članova Granskog sindikata prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“, doneti velike probleme zaposlenima u obrazovanju. Sporno rešenje predviđa...
Nema komentara.