Pamtim taj osećaj iz detinjstva, osećaj da iza poslednjeg školskog dana čeka blažena praznina leta. To je ono što sam najviše volela – praznina. Nije da nismo ništa radili tokom leta, radili smo mnogo toga. Ali, smišljali smo stvari usput. I bilo nam je sasvim lepo.
Omanula sam kao roditelj. Nemam letnjih planova za svoju mlađu decu.
Starija deca rade. Ali ona od 13 i 8 godina, koja su u fazi kada se stiču akademska znanja i veštine (ako verujete onome što svi pričaju), ne rade ništa. Nema kampa. Nema obogaćujućih aktivnosti. Nema posebnih putovanja. Dobro, svakog leta na dve nedelje iznajmljujemo kuću na moru, ali nisam ništa posebno tamo isplanirala za njih. Ja ću čitati knjige.
Kada stigne septembar, moja deca će biti ona pocrnela, sa prljavštinom ispod noktiju i malo gluplja od svih ostalih. Osim ako se meri sposobnost recitovanja epizoda Sunđer Boba, pucanje iz vodenih pištolja ili izgradnja kuća u Majnkraftu, u čemu će zablistati.
“Kada stigne septembar, moja deca će biti ona pocrnela, sa prljavštinom ispod noktiju i malo gluplja od svih ostalih.”
Mogla bih da kažem da je to zato što sam pristalica neorganizovanog provođenja vremena, ohrabrivanja dece da slušaju svoju unutrašnju muzu, osmisle sopstvenu zabavu i nauče se snalažljivosti. Ali nije to u pitanju.
Najbolji letnji domaći zadatak koji jedan profesor može da zada
Jednostavno sam premorena. Ovo je bila duga godina. Prilično sam oduševljena što smo do kraja školske godine uspevali da ih svako jutro ispratimo u školu u relativno čistoj odeći, sa urađenim domaćim i sa novcem za užinu.
Organizovanje leta bilo je prosto previše, kao i pomisao na to da se deca i dalje svakog jutra ispraćaju obučena u relativno čistu odeću i opremljena sa svim neophodnim stvarima. Pošto nemamo problem oko čuvanja dece – jedno od nas je obično kući – nismo to ni uradili.
Raspušteni: Kad škola ćuti i žmuri
Ni deca nisu bila stvarno zainteresovana da nešto rade. Iznela sam im radnje ideje, doduše bez previše entuzijazma, ali se ni oni nisu zagrejali. Mogla sam da ih nateram da negde idu, ali, budući da sam upravo platila za dve pripreme za koledž, ideja da trošim novac na nešto što ne žele zaista da rade delovala je glupo.
Svi smo odbrojavali dane do kraja škole. Pamtim taj osećaj iz detinjstva, osećaj da iza poslednjeg školskog dana čeka blažena praznina leta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Teško da će od Majnkrafta i sunđer boba pocrneti i isprljati nokte!
Američka glupost!
I, bolje ne kopirajte takve glupave članke, gubite na autoritetu!