U suštini, tehnologija ne pomaže jer odvlači pažnju. Ne pomaže, jer učenje zahteva udubljivanje a internet je carstvo kliktanja i površnosti.
Istraživanja pokazuju da se podaci koje vidimo preko interneta teže urezuju u naše pamćenje nego one koje pročitamo u knjigama. Tekst na papiru je nadmoćniji od teksta na ekranu, jer ne obiluje zamajavajućim linkovima i video klipovima.
Dakle, kompjuteri nam razbijaju pažnju. Ali šta ako sklonimo sa ekrana sve što nam odvlači pažnju i koristimo ih za jednostavne radnje poput pisanja beleški? Mora da su za to pogodniji, a i time čuvamo šume? Ispostavlja se da ništa ne može da zameni pisanje rukom, jer učenici ne obrađuju podatke na isti način onda kada ih kucaju umesto da ih zapisuju.
Posebno što istraživanja pokazuju da, dok hvataju beleške na računarima tokom predavanja, studenti istovremeno pišu poruke, proveravaju Fejsbuk i guglaju. Primetila sam da, dok sam studentima dozvoljavala da koriste tehnologiju na predavanjima, kliktanje ne prestaje ni onda kada ništa ne govorim. A lako je i odrediti da li se neko dopisuje tokom časa – većina normalnih osoba inače se ne smejulji dok gleda u svoje krilo.
U suštini, tehnologija ne pomaže jer odvlači pažnju. Ne pomaže, jer učenje zahteva udubljivanje a internet je carstvo kliktanja i površnosti. Ne pomaže, jer učenje ponekad mora biti rmbanje, naporno i zahtevno. Spravice služe da se od toga pobegne.
Može li tehnologija pomoći? Sigurna sam da bi mogla. Samo da se uporebljava na određene načine, dok je sve đubre odstranjeno. Nadam se da zagovornici tehnologije i stručnjaci rade na tome. Stvarnost je, međutim, da se u školama tehnologijom učenje otežava. I to na vrlo skup način.
Skuplje nije i bolje
Procenjuje se da škole godišnje potroše oko pet milijardi dolara na računare. A opet, nema dokaza da oni pomažu deci. Neka istraživanja daju blago pozitivne rezultate, neka ne nalaze razliku, a kako je goreopisano, nekada oni i štete đacima. Izgleda da je ono što već imamo – nastavnici, olovka, papir i knjige – nadmoćnije. Što je još bolje, besplatne stvari kao što su izvođenje dece napolju u prirodu, slobodna igra i fizička aktivnost deci zaista pomažu da bolje uče – tu se naučnici slažu. Zato prestanimo da bacamo pare na ono što ne deluje jer tu su delotvorne metode koje novac ne traže.
U novom dokumentarcu, Majkl Mur pokazuje kako je Finska dramatično popravila poziciju svojih škola na međunarnodnim rang listama, smanjujući trajanje nastave, izbacujući domaće zadatke i povećavajući vreme provedeno u slobodnoj igri.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.