Draga deco,
želim nešto da vam otkrijem – kada sam bila u vašem uzrastu obožavala sam knjige! Naravno, tada nije bilo ni interneta ni televizije, i sve smo učili iz štampanih knjiga. Nismo imali ni dovoljno novca pa nisam mogla da kupujem nove knjige, već sam ih pozajmljivala iz biblioteke. Takođe, sate sam provodila u malenoj antikvarnici punoj knjiga, čiji vlasnik nikada nije imao vremena da ih lepo poređa. Svugde su ležale naslagane, a ja bih sedela među njima, okružena svim tim činjenicima o svemu zamislivom. Štedela sam novac koji bih dobila za rođendan i koji bih zaradila obavljajući razne poslove, kako bih mogla da kupim neku od ovih knjiga. Danas sve možete da nađete na interetu. Međutim, u knjigama postoji nešto posebno – onaj osećaj kada su vam u rukama, prizor knjige na stočiću pored vašeg kreveta ili na polici sa drugim knjigama.
Mnogo sam volela da čitam u krevetu, a nakon što bih morala da ugasim svetlo čitala bih ispod ćebeta uz svetlost baterijske lampe, nadajući se da me majka neće uhvatiti! Uživanje mi je bilo i da čitam sklupčana pored vatre, hladnih zimskih večeri. A leti bih svoje omiljene knjige ponela na moje omiljeno drvo bukve u bašti. Gore sam čitala priče o dalekim mestima i zamišljala da sam tamo. Posebno sam volela da čitam o Doktoru Dulitlu koji je umeo da govori sa životinjama. Čitala sam i o Tarzanu i majmunima. Što sam više čitala, to je moje interesovanje raslo.
Sa deset godina, odlučila sam da ću otići u Afriku kad porastem, da bih živela sa životinjama i pisala knjige o njima. To sam kasnije i uradila. Živela sam sa šimpanzama u Africi i još uvek pišem knjige o njima i o drugim životinjama. Zapravo, volim da pišem knjige jednako koliko volim i da ih čitam – nadam se da ćete uživati u nekoj od onih koje sam napisala za vas.
Džejn Gudal
Prevela: Jovana Papan
Izvor: Brain Pickings