Vratili su se starim običajima popravljanja stvari, a pokloni su morali biti u obliku dobrotvornih donacija ili iskustava. Jedino na šta su trošili novac su bili izlasci na zajedničke večere, u zoološki vrt, posete prijateljima i familiji.
Kada bi deca dobila pozivnicu za rođendan od drugova, sama su pravila poklone. Džejk je recimo drugu poklonio komplet za naučnički set napravljen od mentol bomobone i flaše kole, sa sve uputstvom za sprovođenjem eksperimenta. Ispostavilo se da je poklon bio „hit“.
S vremena na vreme bilo je izazova, kao kad se tati pre važnog poslovnog puta pokvario kofer, pa je na konferenciju poneo ljubičastu žensku torbu. Ispostavilo se da je torba na poslovnom putu, podstakla mnoge razgovore na temu njihovog načina života.
Umesto na trošenje, Denmilerovi su vreme počeli da koriste za volonterski rad u dobrotvornim udruženjima, što ih je još više zbližilo.
„Živeli smo nekontrolosano, dozvoljavajući da nas definišu naše obaveze i stvari, kupujući novo umesto da koristimo i cenimo ono što već imamo. Tako smo izgubili iskrenu vrezu sa drugima i nama samima.“ pišu Denmilerovi u svojoj knjizi.
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Tannessean.com
Mi u kuci zivimo vec godinama, zapravo oduvek… Krpim i popravljam staro, nosim second hand odecu, opremam i sebe i decu na buvljaku tu mislim na kofere, tasne, sto su spomenuli, opremu za stan… sretni smo ako imamo da kupimo pred skolu deci novu obucu, samo jos iz kontejnera sto ne vadim da jedemo… Nisam primetila da nas je to zblizilo… pre ce biti da cini da osecamo gorki ukus u ustima jer zivimo ispod svakog nivoa…