Denmilerovi su želeli da se vrate jedni drugima i svojoj deci, Odri i Džejku, i provedu 2013. godinu bez kupovina.
Vratili su se starim običajima popravljanja stvari, a pokloni su morali biti u obliku dobrotvornih donacija ili iskustava. Jedino na šta su trošili novac su bili izlasci na zajedničke večere, u zoološki vrt, posete prijateljima i familiji.
Kada bi deca dobila pozivnicu za rođendan od drugova, sama su pravila poklone. Džejk je recimo drugu poklonio komplet za naučnički set napravljen od mentol bomobone i flaše kole, sa sve uputstvom za sprovođenjem eksperimenta. Ispostavilo se da je poklon bio “hit”.
S vremena na vreme bilo je izazova, kao kad se tati pre važnog poslovnog puta pokvario kofer, pa je na konferenciju poneo ljubičastu žensku torbu. Ispostavilo se da je torba na poslovnom putu, podstakla mnoge razgovore na temu njihovog načina života.
Umesto na trošenje, Denmilerovi su vreme počeli da koriste za volonterski rad u dobrotvornim udruženjima, što ih je još više zbližilo.
“Živeli smo nekontrolosano, dozvoljavajući da nas definišu naše obaveze i stvari, kupujući novo umesto da koristimo i cenimo ono što već imamo. Tako smo izgubili iskrenu vrezu sa drugima i nama samima.” pišu Denmilerovi u svojoj knjizi.
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Tannessean.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Srđan Zirojević: Onda kad sve drugo dobije smisao..
O svojim stavovima, mišljenjima i stručnim savetima nesebično piše i na svom Instagram kanalu, gde je podelio i ovu priču sa duboko značajnom porukom za svakoga od nas. Ovo je...
Koliko košta sedam i po kvadrata mog života u ovom gradu
Rano je jutro. Krećem na posao. Hladno je, umorna sam od juče, od prekjuče, od pre mesec dana. Vozim u tišini, pa uključim radio. Onda mi smeta buka, pa ga...
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Mi u kuci zivimo vec godinama, zapravo oduvek… Krpim i popravljam staro, nosim second hand odecu, opremam i sebe i decu na buvljaku tu mislim na kofere, tasne, sto su spomenuli, opremu za stan… sretni smo ako imamo da kupimo pred skolu deci novu obucu, samo jos iz kontejnera sto ne vadim da jedemo… Nisam primetila da nas je to zblizilo… pre ce biti da cini da osecamo gorki ukus u ustima jer zivimo ispod svakog nivoa…