Denmilerovi su želeli da se vrate jedni drugima i svojoj deci, Odri i Džejku, i provedu 2013. godinu bez kupovina.

Skot i Gebi Den Denmiler nisu kupovali odeću, tehničke uređaje, igračke, knjige i stvari za kuću celu jednu godinu.
Denmilerovi su želeli da se vrate jedni drugima i svojoj deci, Odri i Džejku od 5 i 7 godina, i provedu 2013. godinu bez kupovina.
Osim za hranu i higijenu, novac su trošili na iskustva i putovanja.
Na konzumeristički “post” odlučili su se kada su shvatili da im je život postao usviše komplikovan i zatrpan stvarima. Kao i većina, postali su skloni da odnose sa drugima žrtvuju zarad materijalnih stvari, iako ih one manje usrećuju.
“Shvatili smo da smo se uhvatili u točak za hrčke i trčimo bez cilja,” kaže Skot. “Toliko smo zaglibili u kupovanje da smo morali da zastanemo i zapitamo se šta na tak način činimo sa našim životima?” dodaje Gebi.
U početku njihova deca ništa nisu znala o ovoj odluci – želeli su da vide da li će primetiti?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Kako je pandemija ohrabrila baku, ćerku i unuku da se iz malog stana u Beogradu presele na selo
Za poslednjih godinu i po dana jedva su četiri puta bile u Beogradu i to na po jedan dan kako bi završile obaveze ili otišle na izlet. Na „Šumadijsku Toskanu“...
Bajka utorkom: Ne umara te posao, nego ideja da te posao umara
Ova karta me je dugo mučila. Često sam je izvlačio i često sam je čitao, ali je nikako nisam razumeo. Trebalo mi je vremena. Rambo od plemena Amadeusa, moj brat...
Priče u prolazu: Mesec u obliku srceta
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto Bila je sreda. Bilo je mnogo ljudi na autobuskoj stanici. Bio je i jedan čovek na metalnoj klupi autobuske stanice. Bila sam nervozna ja i moj...
Bajka utorkom: Ako osuđujete ljude, nemate vremena da ih volite.
Jutros mi stiže poruka kao odgovor na gornju sliku i to od jednod super momka: “Dear Santa⁉️ Gotivim te ali preteruješ u pokušajima da budeš faca i time postižeš suprotni efekat. Opusti...
Mi u kuci zivimo vec godinama, zapravo oduvek… Krpim i popravljam staro, nosim second hand odecu, opremam i sebe i decu na buvljaku tu mislim na kofere, tasne, sto su spomenuli, opremu za stan… sretni smo ako imamo da kupimo pred skolu deci novu obucu, samo jos iz kontejnera sto ne vadim da jedemo… Nisam primetila da nas je to zblizilo… pre ce biti da cini da osecamo gorki ukus u ustima jer zivimo ispod svakog nivoa…