Često ne razmišljamo kako ono što govorimo utiče na njih, pa je zgodno nabrojati nekoliko situacija i roditeljskih ponašanja koja bi bilo dobro zaobići.
„Ne radi se to tako!“
Stalno ispravljate to što je dete uradilo? Čak i da ne kažete ovu rečenicu, ako idete za njim i „popravljate“ to kako je nešto uradilo opet šaljete poruku da šta god da uradi za vas nije dovoljno dobro. Dete koje dobija ovakve poruke, kasnije kao odrasla osoba uglavnom udovoljava drugima, jer ostaje „gladno“ za pohvalom, potvrdom… Ili će otići u drugu krajnost i biti perfekcionista koji će stalno proveravati i poravljati to što radi, i gubiti dragoceno vreme u pokušaju da to bude savršeno. A, onda će to savršeno popraviti još jednom, i još jednom… I nikada neće imati osećaj da je doboljno dobro niti osećaj postignuća, jer taj zadatak će uvek moći još bolje da se uradi… Beskonačna igra!
Šta da uradite kada primetite da ispravljate to što dete radi? Kada dobijete „nagon“ da popravite ili ispravite, zapitajte se ko kaže da je to što vi radite najbolje moguće? Šta bi bilo da neko sada iza vas ide i to popravlja? Da li biste i tada mislili da je baš tako najbolje?
Kako da postavimo temelje uspešne komunikacije sa decom
Jednostavno, kada „poželite“ da popravite uradite nešto drugo! Pohvalite dete, a ako je baš nešto toliko pogrešno pokažite mu i objasnite kako ste mislili da uradi. Ono ne može da vam pročita misli! Ako je na primer postavilo sto, a vi hoćete da „poravite“ još nešto, najbolje je da odete u drugu prostoriju i uradite bilo šta drugo dok vas ta potreba ne prođe. Tako ćete oslabiti naviku koju ste stvorili i što je važnije, nećete slati detetu pogrešnu poruku.
Sva opisana ponašanja smo usvojili jer smo ih mnogo puta ponovili, a pri tom o njima nismo ni razmišljali! Ona su postala naša navika. Potrebno je vreme i svesna želja da ih promenimo i usvojimo nova, korisnija ponašanja. A, ako su ona za dobrobit dece, onda to baš ne bi trebalo da je preveliki izazov za nas. Zar ne?
Dragana Aleksić, Family coach
Zašto se ne svađaju braća i sestre u tradicionalnim društvima?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Nema komentara.