Trebalo mi je preko godinu dana da zapravo razumem svoj porođaj kod kuće. Zin sada ima 16 meseci – hoda, trči – brblja, tipično detence. Imala sam dosta vremena da jednostavno sednem i razmislim o svom iskustvu.
Porođaj nije bio lep. Niti glamurozan. Pod mog kupatila bio je poplavljen mekonijskom ustajalom vodom i stolicom deteta. Dete je rođeno mlitavo i bez života, sa iščašenjem ramena. Trebalo im je čitavih devet minuta da ga izvuku iz mene. Čitavo to vreme ja nisam znala šta se dešava. Nisam znala da se zaglavio i da to predstavlja opasnost. Niko nije pratio ni moje ni njegove vitalne znake. Niko nije bio obučen za hitne intervencije. Hitna pomoć je pozvana kada je on bio star jedan minut. Kada je izašao prvo što su rekli je “Nema otkucaja srca, ne čujem otkucaje srca.”, a nakon toga “Slučaj PAŽLJIVIJE!”.
U šestom minutu života iznet je iz mog kupatila u ambulantna kola i dalje mlitav, i dalje bez života, sa slabim pulsom i nije disao. Nisam znala šta se sa njim dešava narednih nekoliko sati.
Da, moj sin je danas dobro. Nestašan je. Prepun energije. Izluđuje nas, ali nas isto tako zasmejava do suza.
Ne, neću da mislim da je sve dobro što se dobro svrši i neću da sve jednostavno zaboravim i nastavim dalje.
Samo zato što je moj sin dobro, ne znači da je porođaj kod kuće dobar. Niti da je iko na mom porođaju bio heroj. Niko nije spasio moje dete. Niko nije spasio njegov život. Oni su ugrozili njegov život.
Zbog čega se najviše u životu kajem? Zato što sam odlučila da se porodim kod kuće. Ne prođe ni dan da se ne zahvalim Bogu što je on živ i zdrav.
Možda se na fotografijama kućnih porođaja mame smeškaju – ali u stvarnosti stvari munjevito brzo pođe po zlu. U jednoj sekundi vaša trudnoća je niskog rizika, a već u sledećoj visokog. A na drugoj strani vašeg predsoblja se ne nalazi operaciona sala. Neonatolog nije u susednoj sobi. Vi zapravo nemate nikog ko je obučen da se nosi sa hitnim intervencijama.
I dalje imam noćne more. Razmišljam o porođaju gotovo stalno. To iskustvo me je potpuno promenilo. Rečeno mi je da je moje “slabo karlično dno” uzrokovalo da porođaj krene nizbrdo. Ostavljena sam sa osećajem krivice da je moje telo uzrok njegovog stravičnog iskustva na rođenju. Videla sam lošu stranu porođaja. Porođaju ne treba verovati, treba ga poštovati.
Sada neprekidno sebe podsećam da me telo nije izdalo. Moje telo je sasvim u redu. Porođaj je stvar sreće –sve zvezde moraju biti savršeno poređane.
Želela sam bajku – savršen porođaj. Uložila sam hiljade dolara, zajedno sa još stotinama koje su otišle na fotografa – a iz svega toga sam izašla osećajući se kao gubitnik. Pri svakom pokušaju da svojim iskustvom doprem da drugih majki, zaustave me, ne žele da ih plašim. Ali ja neću prestati da govorim i da upozoravam. Ne želim da iko više napravi ovakvu grešku.
U istraživanju australijskog Instituta za medicinska istraživanja QIMR Berghofer otkriveno je 16 genetskih varijanti koje su u vezi sa depresijom kod žena i – osam kod muškaraca.
– Mi smo konstantno u stanju stresa i svi psihički poremećaji povezani su sa stresom. Cela planeta, kada pogledate – ratovi, bombardovanja, nemiri, elementarne nepogode… Stres je postao naš stalni pratilac.
Svetski dan mentalnog zdravlja obeležava se svake godine 10. oktobra, sa ciljem da se podigne svest o značaju mentalnog zdravlja i pruži podrška svima koji se bore sa emocionalnim, psihološkim i socijalnim izazovima.
Ono što je meni jezivo kod ovog teksta nije ovaj magloviti prikaz samog porođaja, već količina nezrelosti i plitkosti. Porođaj kod kuće zahteva veliku količinu odgovornosti, stabilnosti, spremnosti i sigurnosti u svoje okruženje, porodicu i babicu i spremnost svih uključenih da se reaguje brzo i na vreme ako nešto krene naopako. Ako odobravate ili se pronalazite u rečenicama „Želela sam bajku – savršen porođaj. Uložila sam hiljade dolara, zajedno sa još stotinama koje su otišle na fotografa – a iz svega toga sam izašla osećajući se kao gubitnik.“, ili „Odlučila sam se na porođaj kod kuće želeći savršeno iskustvo – ono što sam videla na fotografijama tuđih porođaja kod kuće. Želela sam da budem lepa mama, koja se sa osmehom na licu porađa, ležeći u bazenu sva glamurozna i srećna“; MOLIM VAS ne razmatrajte kućni porođaj. Ako ste već toliko željni da svaljujete krivicu na druge, kao autorka teksta, bezbednije je da to radite u bolničkom okruženju.
Da, to je loš porođaj. Ali koliko se žena kod nas porodi u bolnici i prođu mnogo gore. Ostavljene, nezbrinute, zaboravljene. Moj drugi porođaj je bio jedno užasno neprijatno iskustvo a porodila sam se u bolnici. Smeštena u najbolniji položaj, užasno žedna i ostavljena satima potpuno sama.
Baš nezrelo razmišljanje i savetovanje. Ko je rekao da doktori nisu dobri i brižni? Ko je, s druge strane rekao da su babice koje porađaju kod kuće bezobrazne ili krive ako nešto pođe naopako? Svašta! Postoje stvari za koje niko nije kriv. Koje, naprosto pođu naopako. Da je bila u bolnici možda bi bio još veći haos od njenog porođaja – ko zna!
Ono što je meni jezivo kod ovog teksta nije ovaj magloviti prikaz samog porođaja, već količina nezrelosti i plitkosti. Porođaj kod kuće zahteva veliku količinu odgovornosti, stabilnosti, spremnosti i sigurnosti u svoje okruženje, porodicu i babicu i spremnost svih uključenih da se reaguje brzo i na vreme ako nešto krene naopako. Ako odobravate ili se pronalazite u rečenicama „Želela sam bajku – savršen porođaj. Uložila sam hiljade dolara, zajedno sa još stotinama koje su otišle na fotografa – a iz svega toga sam izašla osećajući se kao gubitnik.“, ili „Odlučila sam se na porođaj kod kuće želeći savršeno iskustvo – ono što sam videla na fotografijama tuđih porođaja kod kuće. Želela sam da budem lepa mama, koja se sa osmehom na licu porađa, ležeći u bazenu sva glamurozna i srećna“; MOLIM VAS ne razmatrajte kućni porođaj. Ako ste već toliko željni da svaljujete krivicu na druge, kao autorka teksta, bezbednije je da to radite u bolničkom okruženju.
Da, to je loš porođaj. Ali koliko se žena kod nas porodi u bolnici i prođu mnogo gore. Ostavljene, nezbrinute, zaboravljene. Moj drugi porođaj je bio jedno užasno neprijatno iskustvo a porodila sam se u bolnici. Smeštena u najbolniji položaj, užasno žedna i ostavljena satima potpuno sama.
Baš nezrelo razmišljanje i savetovanje. Ko je rekao da doktori nisu dobri i brižni? Ko je, s druge strane rekao da su babice koje porađaju kod kuće bezobrazne ili krive ako nešto pođe naopako? Svašta! Postoje stvari za koje niko nije kriv. Koje, naprosto pođu naopako. Da je bila u bolnici možda bi bio još veći haos od njenog porođaja – ko zna!
Jako nezreo I detinjast tekst, da ne kazem neozbiljan. Ne bih nista vise dodala