Trebalo mi je preko godinu dana da zapravo razumem svoj porođaj kod kuće. Zin sada ima 16 meseci – hoda, trči – brblja, tipično detence. Imala sam dosta vremena da jednostavno sednem i razmislim o svom iskustvu.
Ovo je fotografija koju sam gledala dok sam bila kod kuće, odvojena od svog deteta. Mnogi su mi rekli da na toj fotografiji izgleda kao mrtvorođeno dete.
Ali nije bio. Završili smo u bolnici, okruženi sjajnim doktorima, sestrama i ostalim osobljem. To su ljudi koji su sredili haos od mog porođaja. Njima je bilo stalo do njegove dobrobiti i zdravlja. Oni su bili uz njega 24 sata. Oni su me tešili i bili mi rame za plakanje. Oni su pravi heroji.
Ne želim da promovišem porođaj kod kuće. Molim Vas ne pravite tu grešku.
U istraživanju australijskog Instituta za medicinska istraživanja QIMR Berghofer otkriveno je 16 genetskih varijanti koje su u vezi sa depresijom kod žena i – osam kod muškaraca.
– Mi smo konstantno u stanju stresa i svi psihički poremećaji povezani su sa stresom. Cela planeta, kada pogledate – ratovi, bombardovanja, nemiri, elementarne nepogode… Stres je postao naš stalni pratilac.
Svetski dan mentalnog zdravlja obeležava se svake godine 10. oktobra, sa ciljem da se podigne svest o značaju mentalnog zdravlja i pruži podrška svima koji se bore sa emocionalnim, psihološkim i socijalnim izazovima.
Ono što je meni jezivo kod ovog teksta nije ovaj magloviti prikaz samog porođaja, već količina nezrelosti i plitkosti. Porođaj kod kuće zahteva veliku količinu odgovornosti, stabilnosti, spremnosti i sigurnosti u svoje okruženje, porodicu i babicu i spremnost svih uključenih da se reaguje brzo i na vreme ako nešto krene naopako. Ako odobravate ili se pronalazite u rečenicama „Želela sam bajku – savršen porođaj. Uložila sam hiljade dolara, zajedno sa još stotinama koje su otišle na fotografa – a iz svega toga sam izašla osećajući se kao gubitnik.“, ili „Odlučila sam se na porođaj kod kuće želeći savršeno iskustvo – ono što sam videla na fotografijama tuđih porođaja kod kuće. Želela sam da budem lepa mama, koja se sa osmehom na licu porađa, ležeći u bazenu sva glamurozna i srećna“; MOLIM VAS ne razmatrajte kućni porođaj. Ako ste već toliko željni da svaljujete krivicu na druge, kao autorka teksta, bezbednije je da to radite u bolničkom okruženju.
Da, to je loš porođaj. Ali koliko se žena kod nas porodi u bolnici i prođu mnogo gore. Ostavljene, nezbrinute, zaboravljene. Moj drugi porođaj je bio jedno užasno neprijatno iskustvo a porodila sam se u bolnici. Smeštena u najbolniji položaj, užasno žedna i ostavljena satima potpuno sama.
Baš nezrelo razmišljanje i savetovanje. Ko je rekao da doktori nisu dobri i brižni? Ko je, s druge strane rekao da su babice koje porađaju kod kuće bezobrazne ili krive ako nešto pođe naopako? Svašta! Postoje stvari za koje niko nije kriv. Koje, naprosto pođu naopako. Da je bila u bolnici možda bi bio još veći haos od njenog porođaja – ko zna!
Ono što je meni jezivo kod ovog teksta nije ovaj magloviti prikaz samog porođaja, već količina nezrelosti i plitkosti. Porođaj kod kuće zahteva veliku količinu odgovornosti, stabilnosti, spremnosti i sigurnosti u svoje okruženje, porodicu i babicu i spremnost svih uključenih da se reaguje brzo i na vreme ako nešto krene naopako. Ako odobravate ili se pronalazite u rečenicama „Želela sam bajku – savršen porođaj. Uložila sam hiljade dolara, zajedno sa još stotinama koje su otišle na fotografa – a iz svega toga sam izašla osećajući se kao gubitnik.“, ili „Odlučila sam se na porođaj kod kuće želeći savršeno iskustvo – ono što sam videla na fotografijama tuđih porođaja kod kuće. Želela sam da budem lepa mama, koja se sa osmehom na licu porađa, ležeći u bazenu sva glamurozna i srećna“; MOLIM VAS ne razmatrajte kućni porođaj. Ako ste već toliko željni da svaljujete krivicu na druge, kao autorka teksta, bezbednije je da to radite u bolničkom okruženju.
Da, to je loš porođaj. Ali koliko se žena kod nas porodi u bolnici i prođu mnogo gore. Ostavljene, nezbrinute, zaboravljene. Moj drugi porođaj je bio jedno užasno neprijatno iskustvo a porodila sam se u bolnici. Smeštena u najbolniji položaj, užasno žedna i ostavljena satima potpuno sama.
Baš nezrelo razmišljanje i savetovanje. Ko je rekao da doktori nisu dobri i brižni? Ko je, s druge strane rekao da su babice koje porađaju kod kuće bezobrazne ili krive ako nešto pođe naopako? Svašta! Postoje stvari za koje niko nije kriv. Koje, naprosto pođu naopako. Da je bila u bolnici možda bi bio još veći haos od njenog porođaja – ko zna!
Jako nezreo I detinjast tekst, da ne kazem neozbiljan. Ne bih nista vise dodala