Čak ćete reći i da se dete sve umazalo, nikako da se dete svo umazalo.
Pravilno je reći sve vreme, nikako svo vreme. Iako je ovo potonje duboko ukorenjeno u svakodnevni govor i zvuči kao da baš tako treba da se izgovara, nije pravilno.
Zamenica sav (koja je u stvari pridev) u srednjem rodu je sve. Menja se po zameničkoj promeni: sve-svega-svemu-sve-svim-svemu u jednini i sva-svih-svima-svih-svima-svima u množini. Ovo e u sve je ostatak iz davnih vremena kad je zamenica sve imala oblik vse.
Dakle, zamenica sav u srednjem rodu glasi sve, pa će pravilno biti sve vreme, sve troje, sve pokućstvo… U daljoj deklinaciji biće sveg, svem… Dok će primeri svog, svom… biti nepravilni.
Sve vreme sedim kod kuće i učim.
Tokom brojnih ratova nestalo mi je sve pokućstvo.
Čak ćete reći i da se dete sve umazalo, nikako da se dete svo umazalo.
Izvor: Zelena učionica
15 najčešćih grešaka u izražavanju koje i obrazovani ljudi prave
Skrećemo vam pažnju na njih i dajemo ispravke istih, sa ciljem da se nepismenost jednom za svagda iskoreni. Sačuvajmo i poštujmo srpski jezik, jer bez jezika nema ni nacije.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Počela prijava za prijemni ispit za specijalizovana odeljenja srednje škole
Počela prijava za prijemni ispit za upis u specijalizovana odeljenja gimnazija, kao i za umetničke srednje škole počela je 15. aprila i trajaće do 22. aprila 2024. godine, do 16 časova....
Najbolji nastavnici znaju – kako da učionice ne budu “smorionice”
Najbolji nastavnici na svetu znaju kako učenje može biti srećno. Učiteljica Željana Radojičić Lukić poručuje da su "učionice postale smorionice" i da moramo da zakotrljamo ozbiljnu obrazovnu reformu koja će...
Istoričarka Dubravka Stojanović o problemima u evropskim udžbenicima istorije: Osnovan institut koji se bavi zlom koje proističe iz školstva
Bavi se pitanjem demokratije u Srbiji i na Balkanu krajem 19. i početkom 20. veka, kao i interpretacijama istorije u novijim srpskim udžbenicima, društvenom istorijom, procesima modernizacije, istorijom žena u...
Ne mogu da se načudim kako i gramataika može da podlegne politici.
Ovako je bilo:
Imam preko sedamdeset godina, a u školi mi se mnogo pažnje posvećivalo gramatici, tako da sam čitav život negovao svoj jezik.
Jedne godine, u Miloševićevo vreme, pripremala se Enciklopedija srpskog jezika i oni koji su je spremali, izgleda da su imali potrebu da se dodvore vladaocu, ili su bili primorani, pa su tražili način kako da i njih stave unutra.
Tako je izmišljeno da je Mira Marković zaslužna za nešto, ne sećam se tačno za šta, pa je pomenuta u toj Enciklopediji, kao zaslužan naučnik, a Milošević je jednom na televiziji rekao “Sve vreme…” i od tada poče rasprava o tome.Verovatno je rečeno da je to njegova zasluga, ali ON JESTE PRVI TAKO REKAO i tako ostade, a kasnija tumačenja, pa i ova koja sada nalazim su stvarno smešna.
Mnogo, mnogo gora stvar je sa iskrivljavanjem srpskog jezika po pitanju naglaska.E, tu nam je jezik otišao u provaliju i uopšte više ne liči na sebe.
Vi danas u svakodnevnom govoru, na televizijama, pa i u školama možete da čujete:
učiiimo, ideeemo, stojiiimo, ležiiimo, bežiiimo,….
Takođe se prave velike greške u izgovoru prezimena, kao npr. Lazaaarević, koje nijje nastalo od imena Lazaaar, već od imena Lazar, pa bi tako trebalo i da se izgovara, Lazarević.
Isto tako se obavezno izgovara Mariiinković, pa čak i Mariiinko, a ustvari od Marinko je nastalo i prezime Marinković.
A tek Stojaaanović, Jovaaanović, Marjaaanović, Nedeeeljković, Mileeenković,…
Naravno, za očekivati je da će se naći “stručnjaci” da sve ovo opravdaju.
Međutim, po mojem mišljenju, stvar je sasvim vulgarne prirode.Decenijama su primitivni i nepismeni hrlili u Beograd, pa su sa sobom donosili svakakve jezičke devijacije i bili su izvrgavani ruglu.Da bi to izbegli i da bi se što manje razlikovali, počeli su da govore “gradskim” jezikom, pa su uglavnom počeli da otežu, baš kao što to čini i jedna vrsta drugih ljudi, koje nije zgodno da pomenem.I tako napraviše “Beogradski jezik”.
I tako se iz Beograda počelo širiti to otezanje, jer, Bože moj, kad se tamo u prestonici govori tako, onda da se ide ukorak i da se ni u nekoj srpskoj zabiti ne ostane nepismen, prostak i seljak, kako se ima običaj reći.
Ne vidim da iko išta radi po tom pitanju.
Da li ćemo i za to svaliti krivicu na nekog desetog, jer, po običaju, mi nismo krivi ni za šta, već neko drugi?