„Borba“ sa iskušenjima
Biti mršava a trudna, u nekim društvenim krugovima je praktično postalo obaveza. Čak su se razvili određeni rituali koje buduće mame striktno poštuju da bi se izborile sa iskušenjima trudnoće. Tipična trudnica opsednuta svojim izgledom, započinje rad na svojoj figuri još pre nego što zatrudni, jer joj ti unapred izgubljeni kilogrami daju početnu prednost. Kada zatrudni, ona strogo vodi računa o tome da kilažu uvek drži na dozvoljenom minimumu, tako što proračunava unos kalorija i bira samo dijetalnu hranu. Ona vrlo dobro zna da su priče o «odmaranju» za vreme trudnoće beznadežno «zastarele», pa se odmah upisuje na fitnes program, koji kombinuje sa svakodnevnim preznojavanjem na kućnoj traci za trčanje.
Mnoge od njih, navikle na redovnu fizičku aktivnost, podvrgavaju se vežbama kakve prosečna žena ni pre trudnoće ne bi mogla da izdrži. U stanju su da puls podignu do same gornje granice dozvoljene za trudnice, a koja iznosi 140 otkucaja u minutu. Jedan njujorški akušer je ispričao novinarima kako se zapanjio kada je u parku naleteo na svoju pacijentkinju u trećem tromesečju koja je zadihano džogirala.
Stiže druga beba: 7 zabavnih načina da to saopštite detetu
Laži, laži me
Poseban fetiš za mršave trudnice jeste da trudnoća što duže ostane neprimetna. U tome među trudnicama vlada pravo takmičenje. Među poznatim budućim mamama koje žive od svog izgleda, kao što su manekenke i glumice, odigrava se trka koja će duže u trudnoći da radi. Tako se mediji stalno oduševljavaju editorijalima ili reklamama koje su manekenke snimile bez obzira na trudnoću, ili revijama koje su odradile u petom-šestom mesecu. Za trudnice opsednute svojom linijom, uobičajeno je i da okolini daju netačne podatke o trajanju trudnoće. Jer, tvrdeći da su u sedmom, a ne u šestom mesecu trudnoće, dobijaju dodatne komplimente kako izgledaju fenomenalno s obzirom na svoje stanje.
„Poželjna“ infuzija
Neverovatno, ali čak se i carski rez posmatra kao intervencija koja može da pomogne u gubljenju kilograma – značajna energija se troši na zaceljenje rane, a nekoliko dana na infuziji znači bar koji kilogram manje.
Merenje na redovnim pregledima je naročito stresno za «pregoreksičarke», pa one često pribegavaju izgladnjivanju pre posete lekaru, kako bi kasnije mogle da se pohvale niskom kilažom.
Sve veća rasprostranjenost pregoreksije zabrinjava mnoge, a zdravstvene organizacije neprestano naglašavaju važnost dobijanja kilograma u trudnoći. Lekari procenjuju da u SAD svaka dvadeseta trudnica pati od pregoreksije. Podatke je teško prikupiti, jer mnoge žene kriju svoje stanje od lekara i porodice. One kriju koliko jedu, kriju koliko vežbaju, a kada ih zabrinuta okolina pita za razlog mršavosti, oni krivicu svaljuju na „jaku jutarnju mučninu“. Sve više trudnica pribegava i namernom povraćanju i uzimanju laksativa kako bi otklonile posledice nekontrolisanih napada prejedanja.
Vođenje racuna o svom izgledu je stvar lične higijene i kulture!
Neke žene su i pre više decenija posle porođaja samo jele limun danima da bi vratile liniju odmah. Jet najlakše je posle porođaja – što pre! A to svakako nema veze sa zdravljem deteta!
A i zašto bi se neko ugojio više od 3-5 kg u trudnoći?
Zato što samo beba, plodova voda, posteljica i ostala ‘oprema’ iznose 8-10 kg, eto zašto bi se neko ugojio više! A ti Luka kad budeš mama ćeš imati pravo da komentarišeš gojenje tokom trudnoće!