Prirodni porođaj posle carskog reza (VBAC) – moja priča.

Kada sam videla dve crtice na testu tako željene trudnoće odskočila sam od sreće i iskreno mi na pamet nije palo da ću drugo dete roditi prirodnim putem.

I te noći, kada je sve krenulo, te Badnje večeri, posle unošenja Badnjaka, večere i pijukanja dečijeg po slamici, straha nije bilo. Stvarno. Pukao je vodenjak. Smireno, smirujući i moju divnu majku koja je došla ranije kako bi mi pomogla, rekla sam da pređe u krevet kod moje ćerke, pozvala sam dulu, moju Tadeju, koja je bila zamena (Špela je bila odsutna, sve se to događa dve nedelje pre termina), istuširala se, spakovala i krenuli smo. Raspoloženi, uzbuđeni. Do prvog CTG-a sam stigla i prvi put, sve ostalo za mene je bilo novo. Soba samo za mene i dulu. Šalimo se, smejemo pričamo, aha evo je, kontrakcija na svakih 15min, pri dolasku, je postala ulaskom u tu sobu češća, vreme između kontrakcija se brzo skraćivalo, prouzrokovano mojim kretanjem po sobi. Tadeja mi je pomagala. Savetovala koje položaje da zauzmem pri naletu “udara”. Sedela sam malo na pilates lopti, ali mi je uglavnom prijalo da se naslonim na postelju i da je držim za ruke. Stisak ruke, podrška, injekcija dodatne snage. Pokušala je da mi pomogne masažom leđa, ali ne, nimalo mi nije prijalo. Bodrila me je kratkim rečenicama. Kada su nailazili oni jači tj. sve jači talasi bola, znala je da mi kaže- eto, ni ovoga više nikada nećeš videti. Prinosila mi je vodu, posudu kada bi mi bilo muka, vodila u toalet, predlagala mi da se krećem, ukoliko mi prija, pratila me, pokrivala, otkrivala, kada bih se zabrinula (jer mi je CTG skliznuo) govorila mi je da su otkucaji srca u redu, smirivala me, pozivala sestru po potrebi… Ne znam kako bi bilo da nije bila tu. Ali da mi je puno značila- to znam. Sestra je na prijemu rekla mužu, rešenom da čeka ispred vrata i uđe kada donesem naše čedo na svet (to je bio naš dogovor), da će to da potraje do sledećeg dana poslepodne, tek sam na početku.. Mirne savesti i punog srca sam ga poslala kući. Ali već oko 6h je dobio poziv da se vrati nazad. Ja ne znam terminologiju samog procesa rađanja, tih faza kroz koje majka i dete prolaze, ali se sećam prelaska iz faze kada smo Tadeja i ja ćaskale, prevazilazile lako kontrakcije, predisale ih, pa opet ćaskale, u fazu čestih, intenzivnih kontrakcija, gde više nema priče, samo odsečni pokreti rukom, proste rečenice, reči i.. stisak ruke. Uvek mi je to bilo važno. A sada, od životne važnosti. Samo sam tražila njene ruke. Bolelo je, jako, a opet se od svakog prethodnog bola razlikovalo. Verovala sam u Dobro. I čitavu tu noć imala molitvu na usnama i u srcu. U momentu rađanja se menjala smena, došao je moj ginekolog. Iznenađenje u poslednjoj fazi! Meni odličan znak, uliva sigurnost. Sjajna ekipa babica i sestara. Par napona. Rečenica koju sam upamtila: ”Guraj, i kada misliš da ne možeš više ti poguraj još malo”. Dodir njene kosice je šahmatirao svaki bol. I evo je, moja Radosna je zaplakala! I dula je plakala. A ja sam se tako smejala. Naglas. Sreća se smehom orila. I doktor je bio zadovoljan i srećan. Čestitao mi je i rekao- drago mi je, toliko ste to želeli, znam! A ja sam dobila svoju dušicu na grudi, poštovao se moj plan za porođaj, nisu je odmah kupali, kako bi verniks ostao što duže na njoj (to mi je predložila dula, posle sam se istraživanjima u važnost verniksa i sama uverila) , pupčanu vrpcu su presekli kada je prestala da pulsira; ljubila sam je i pristavljala na prvi podoj, pri tom se svima puno puta zahvaljujući na pomoći i na saradnji. Čim su me “udesili” došao je i naš tata mata. Dula nas je u toj ljubavnoj atmosferi sa još suznim očima ostavila, da se utopimo u tu radost, potpuno. Dva naredna sata. Potpuno sami. Ne uzimajući telefon u ruke. Ne želeći da kvarimo sreću. Za sve ima vremena. ONA se ugnezdila na mojim grudima, mirna, samo je širila prstiće na nožicama pri svakom gutljajčiću. To nas je jako zabavljalo!

Izvinite, ako sam odužila. Ovo je prvi pismeni osvrt na taj događaj.

- Advertisement -

Da zaključimo. Moji predlozi: pronaći dobrog lekara, verovati mu, razgovarati o svemu sa njim. Potražiti pomoć ako vam je potrebna. Dula- najtoplija preporuka. I ako ste sa partnerom i ako niste. Svaki sledeći put bih je angažovala. Želim da jednog dana budu svi u mogućnosti da je imaju kraj sebe. E da, ono što još dobijete od dule je pisamce, njena vizura porođaja, kako ste se ponašali, reagovali, dinamika procesa, prve rečenice… osveži vam pamćenje. Kao i fotografije, ukoliko želite (ko ne bi poželeo!?). Stvarno neprocenjivo. Nekih se stvari zaista teško setiti. Sajt mati.rs. Dobra literatura (toplo preporučujem knjigu The Thinking Woman’s Guide to a Better Birth, Henci Goer). Održavanje kondicije (o tome nisam pisala, radila sam pilates za trudnice, koji sam našla na You tube-u; sa mlađom ćerkom sam često bila na svežem vazduhu, šetnje). VERovAti u dobar ishod. Biti pozitivan.
ALI i prihvatiti opciju CR, ukoliko bude neophodan, bez drame, u tom slučaju je to najsigurnija stvar za vas i za bebu i tako to treba doživeti. Pripreme su zaista neophodne. Psihičke posebno!

Kakva su vaša iskustva? Pišite nam! Da širimo preko potrebne informacije i pomažemo procesu osvešćivanja.

Svako dobro, dragi ljudi!
Maše vam Mama Tičica!

Izvor: Tičice

spot_img

Najnovije

Pomoćnik ministra prosvete podneo ostavku

Miloš Blagojević, pomoćnik ministra prosvete za srednje obrazovanje, podneo je ostavku na tu funkciju, saznaje Danas.

Društvo direktora: Većina škola dostavila ministarstvu planove nadoknade časova

Predsednik Upravnog odbora Društva direktora škola Srbije Ivan Ružičić izjavio je za "Blic" da postoji nekoliko modela nadoknade časova.

Stigle plate nastavnicima: Štrajkači za sada nisu kažnjeni

Iako je Ministarstvo prosvete pretilo nastavnicima u štrajku smanjenjem plate, zarade su stigle čak i uvećane. Ministarka Slavica Đukić Dejanović za „Vreme“ kaže da je još nije odlučeno da li će biti umanjen drugi deo plate

Predlog za nadoknadu izgubljene nastave: Jedan čas 60 minuta

Jedna beogradska škola odlučila je da nastavu izostalu usled protesta skraćenim časovima i danom kada škola nije radila, nadoknadi tako što će jednom sedmično jedan čas produžiti na 60 minuta.

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Pratite nas

KOMENTARI

2 Komentara

  1. Divno, sva sam se raznezila 🙂 I ja sam imala prvi carski rez jer je malena lezala popreko u stomaku i nije htela da se okrene. Bila je epiduralna anestezija tako da sam je primila odmah na grudi da se upoznamo i pomazimo. E, jedino je naredna 2 sata bila sama sa tatom dok su mene sredili i dok nije popustila anestezija. Ni malo traumaticno iskustvo upravo zbog dobrog osoblja i moje spremnosti, kako fizicke tako i psihicke. Ali ne prestajem da razmisljam kako li ce biti u sledecoj trudnoci ako Bog da. Mislim da cu i ja uzeti dulu 🙂

  2. Ovo je sve jako lepo. Ipak mislim da nedostaje detalja u tekstu, deluje bas kao kada se zena porodi pa potisne sve lose trenutke. Nekome ko nikad nije radjao zaista znace SVI detalji. Ili nas ostavljate da ih nekada prozivimo i sami…? Onda nema poente ni pisati bilo sta… Svakako lep i pozitivan tekst.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img