Stanimirka Tomić u rodnoj Sirči kod Kraljeva, gde provodi penzionerske dane, iz raznih predmeta besplatno podučava đake i studente
Kraljevo – U zaselak pomoravskog sela Sirče zvanog Gajčani, pred kuću profesorke Stanimirke Tomić stigli smo nenajavljeno. Stoga smo morali i da pričekamo, jer profesorka, otmena dama sa šeširom, drži čas i ne skraćuje nastavu kao što je to slučaj u našim školama. A, naspram nje jedan đak Aleksa Savić, osnovac, u trećem razredu. Kad je „zvonilo“ pozdravlja nas i đak i predstavlja se ko je i šta je. Fin, kulturan dečko, zahvaljuje i profesorki. A, njegovo „hvala“ je cena časa… – Ja ih podučavam, ali i vaspitavam, bez obzira na uzrast. Lepo vaspitanje je uslov da se kod mene spremaju. Jer, znate, škole to danas ne rade a roditelji nemaju vremena. Imam još jedan uslov, reč je o tome da moraju biti članovi biblioteke. Zato, pre časa obavezno popričamo šta su u međuvremenu iz biblioteke odabrali, koju knjigu pozajmili i pročitali – objašnjava nam Stanimirka Tomić, koju ovde, u rodnoj Sirči svi poznaju kao profesorku Duku.
A, Duka teško prihvata razgovor za novine, kaže ne treba joj reklama, pa je ubeđujemo da je zanimljivo to što je za pet, šest minulih godina, iako je u penziji, iz raznih predmeta (osim matematike) spremala osnovce, srednjoškolce, studente… Za prijemne ispite, da poprave ocene, da urade seminarske, diplomske radove… Spisak je dugačak, tu su imena njih oko 120, uglavnom iz sela. – Nisam materijalista, ne smatram da sreću čini samo novac, pa mi je najveća nagrada to što primećujem da ovi mladi ljudi sve pametniji odrastaju. I, njih, pored gradiva iz srpskog, istorije, geografije, hemije, fizike učim da iz glave izbace pare, pare, samo pare – dodaje profesorka.
Za razne profesije pripremaju se njeni đaci. Tako je iz istorije crkve i staroslovenskog podučavala i jednog đaka, budućeg sveštenika.
A, njeno učenje je, tako reći, bio sav radni vek. Najpre je knjizi i znanju, u četvorogodišnjoj seoskoj školi, usmerio čuveni sirčanski učitelj Sava Gvozdenović. Onda, je morala u Kraljevo, devet kilometara daleko, preko Zapadne Morave. Leti na skelu, a zimi preko leda. Deci su čudni bili, dole u Kraljevu, njeni opanci i vunene dokolenice sa lakovanim cipelicama. Ali su zadirkivanja prestala kada je nastavnik pred decom pročitao njen prvi pismeni zadatak iz srpskog…
Onda je, poratnih godina, otišla na dalje školovanje. U Kragujevac, pa u Niš. Uvek odličan đak i student, pa je u 17. postala učitelj, a u 19. nastavnik geografije i istorije.– Na Učiteljskoj školi sam dobila najbolje obrazovanje iz didaktike, školskog rada, filozofije, pedagogije… U 19. godini sam se zaposlila u đačkom domu u Bijeljini kao vaspitač. Kad sam se udala prešli smo u Resavicu, gde sam u osnovnoj školi predavala istoriju, geografiju, srpski, biologiju. Posle 17. godina preselili smo se u Beograd i u Osnovnoj školi „Veselin Masleša“ doškolovala sam se da predajem marksizam, a onda karijeru završavam u Hidrometeorološko-geološkoj školi, predajući sociologiju, istoriju – vodi nas kroz svoju nastavničku karijeru profesorka Stanimirka Tomić.
Pošto je u Beogradu, kako kaže, stanovala u blizini Fakulteta političkih nauka, odlučila je da tamo magistrira i doktorira. Uspela je u tome i kad se sve sabere, ispada da je učila ceo radni vek. Iako je prerano ostala bez svog životnog saputnika, kaže da joj je porodica najveća podrška. Njena deca, dve ćerke su danas obrazovani i uspešni ljudi.
A, ona sada najviše vremena provodi ovde u rodnoj Sirči. Sa knjigom se druži iz zadovoljstva i znatiželje, a kada je prestala da uči, eto, uči druge – za jedno đačko „hvala” i dečiju radost zbog, recimo, popravljenog „keca“ ili dobijene petice…
Svaka Vam čast gospođo Tomić. Ovakve priče vraćaju veru u ljude.
Divna i draga profesorka Stanimirka. Imala sam tu čast da budem njen đak i tek sam u kasnijim godinama shvatila šta je učinila za nas i čemu nas je sve naučila. Takva blagost i mirnoća retko su se i u ona vremena njenog profesorovanja sretali, a o današnjem vremenu da i ne govorimo. Nikada nije povisila glas i uvek je bila tu da nam pomogne. Neka joj Bog da dug i bistar vek, dobro zdravlje i još dugo da radi ono što najbolje zna- da uči decu.
Najbolja i neprevazidjena!!!!
Моја дивна тетка-Дука…Нажалост,преминула је прошле године!