Da savremeno doba donosi različite promene u društvu, nove zavisnosti i nov stil života koji delom negativno utiče na svakog pojedinca nije vest, ali to ne možemo promeniti ukoliko u potpunosti ne shvatimo šta je problem.
Upravo o tome je govorio i psihijatar Veljko Đorđević deleći svoje mišljenje o savremenom dobu i današnjici onakvoj kakva jeste, a u poređenju sa nekim ranijim vremenima.
„Mi smo izgubili ono što smo nekad zvali socijalni kapital. Šta znači socijalni kapital? Znači odnos čoveka prema čoveku, ne samo unutar nekog porodičnog kruga, nego i sa susedima, prijetaljima itd.“ – rekao je dr Đorđević dodajući da je tehnologija kojoj svedočimo u ovom veku i poslednjih 10 godina nešto što će unaprediti naš život, to je sigurno, ali nikad neće moći da nadoknadi odnos čoveka prema čoveku.
„Svaki pojedinac, svaki roditelj, svaka porodica, u predškolskom, školskom, fakultetskom, radnom okruženju kasnije može poboljšati ono što danas zovemo zdravlje. Ukoliko počnemo da se bavimo sobom, ali i drugim ljudima oko sebe…“ naglasio je psihijatar Veljko Đorđević dodajući da je smatra da je ova tema od izuzetno značaja, zbog čega je još pre 40 godina vodio radijsku emisiju koja je nosila naziv „Čovek je čovek lek“.
Porodica i škola kao saradnici u životu deteta
Dr Đorođević smatra da deca ne mogu biti vaspitavana samo u školi, ali i da je veoma važno da roditelji i nastavnici sarađuju od početka do kraja. Uticaj odraslih na život deteta je ogroman.
Negativan uticaj savremenog doba u velikoj meri se ogleda i u tome kako i čemu su naša deca izložena.
„Nove zavisnosti se tako brzo razvijaju da mi nismo uspeli edukovati veliki broj ljudi da to prepoznaju, a posebno da to nauče – kako komunicirati ne samo upozoriti na zla, nego upozoriti i na naviku kako se razvija zavisnost, od čega ona dovodi“ rekao je psihijatar Veljko Đorđević i dodao „Ako danas pogledate u ovom civilizovanom okruženju u kom živimo i ne možemo reći da idemo korak nazad nego svakim danom idemo napred, mi još uvek reklamiramo igraonice kojekakve, automat klubove, kockanje, različite vrste zavisnosti… Mi nismo svesni šta radimo tom dečijem mozgu kad mu dozvolimo da se po celi dan igra…“