Nerazrešena trauma kod dece može da dovede do značajnih posledica u njihovim odraslim životima, objašnjavaju stručnjaci. Zato deca moraju da dobiju pomoć koja im je potrebna da definišu izvor traume i započnu proces ozdravljenja.
Foto: Freepik
Govoreći o nekim uobičajenim traumama od kojih deca pate, Prijanka Kapor, viši klinički psiholog, kaže: “Vidim decu koja prolaze kroz zanemarivanje, psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje. Ovome dodajte nasilje u školi ili zajednici, svedočenje nasilju kod kuće, ozbiljne nesreće, po život opasne bolesti njihovih voljenih, iznenadni ili nasilni gubitak voljene osobe, maltretiranje ili rasizam, prirodne katastrofe”.
Kako objašnjava, trauma može da bude posledica jednog događaja ili ponavljanja traumatskih iskustava. Odgovor deteta na traumatski događaj biće jedinstven, zavisno od njegovih godina ili nivoa razvoja. I tu uloga roditelja postaje još presudnija. Naime, čak i kada dete više nije u opasnosti, njegovo telo ostaje u takozvanom stanju pripravnosti, oslobađajući hormone stresa u telu što ometa njegovu sposobnost da obraća pažnju, spava ili ima društvene interakcije s drugima.
Uobičajeni znakovi traume
Trauma se može manifestovati na različite načine zbog čega je bitno poznavati znakove traume kod dece, budući da efekat nerešene traume može da traje godinama, kaže psihologi. Roditelji često propuštaju neke očigledne pokazatelje kao što su:
- poteškoće s koncentracijom i sa spavanjem
- nagle promene telesne težine
- frustracije
- problemi s ishranom
- intenzivni izlivi besa
- povučenost
- prepuštanje dnevnom sanjarenju
Šta roditelji mogu da urade?
Roditelji mogu da osiguraju siguran prostor za dete preduzimanjem sledećih koraka, prema Prijanki Kapor, prenosi “Index.hr”. To su prihvatanje detetovih emocija i ponašanja, strpljivo slušanje, uočavanje suptilnih promena u ponašanju, izbegavanje bilo kakvog osuđivanja i pokazivanje saosećanja. Isto tako, psiholog objašnjava da je važno detetu dati do znanja da ćete uvek biti uz njega, bez obzira na sve.
Piše:Stefana Pavlović
Izvor: Žena
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.