U svetu u kojem danas živimo osećanjima se ne pridaje dovoljno važnosti. Intelektualne sposobnosti cene se mnogo više nego osećanja. Ona se čak često doživljavaju kao nešto što nas sprečava da pravilno mislimo. Pri tom se zaboravlja da je sve ono što je u životu zaista vredno, sve ono što mu daje smisao – povezano s osećanjima.
Iskrenost u svetu osećanja uslov je za zdravlje, za razvoj i sticanje integriteta. Potrebno je, na prvom mestu, da budemo iskreni prema sebi. Takođe treba da budemo iskreni prema drugima, da otvoreno razgovaramo, ali ne tako što ćemo drugima govoriti o svojim negativnim osećanjima uz ružne reči koje to obično prate. Dobro je da u takvim razgovorima koristimo rečenice koje počinju sa ja, a ne sa ti, i da preuzmemo odgovornost za sopstvena osećanja. Bez obzira na to što je neko uradio nešto što nas zaista ljuti, to osećanje ljutnje je samo naše. Kada optužujemo drugu osobu zbog svojih osećanja, najčešće zauzvrat dobijamo isto takvo optuživanje. Prirodna reakcija na napad jeste odbrana. Međutim, kada ljudi nastupaju na pozitivan način, razgovaraju sa željom da jedni drugima pomognu, osećanja se mogu objasniti i jasno odrediti u atmosferi saosećanja, pa ih tako možemo i razumeti. Tada ćemo moći zajedno da na|emo način na koji ćemo ih preobraziti i upotrebiti u zajedničku korist.
Ponekad želimo da zaštitimo decu od svojih problema, pa skrivamo od njih ono što zaista osećamo. Govorimo im jedno, dok naše telo saopštava nešto drugo. Dete je tada zbunjeno i uznemireno. Setimo se koliko se neprijatno osećamo kada znamo da osoba s kojom razgovaramo nije potpuno iskrena. Ona sprečava da je stvarno razumemo i zapravo zbunjuje. Isto to događa se s detetom kada prema njemu nismo otvoreni. Time ga učimo da ne veruje svojim osećanjima.
Katkad nas u laž otera preterano osećanje odgovornosti koje se u nama javlja zbog toga što smo roditelji i zato što mislimo da moramo savršeni roditelji koji decu ne opterećuju problemima. Savršeni roditelji ne postoje, baš kao što ni u životu ništa nije savršeno. Bolje je da vaše dete ima nesavršene roditelje koji umeju da vole i da prihvate i sebe i druge onakve kakvi jesu nego savršene od kojih je otuđeno. Iskrenost roditelja pojačava kod deteta osećanje poverenja prema njima. Iskrenost i zajednički trud da prihvatimo jedni druge sa svim našim osećanjima biće nagrađni produbljivanjem odnosa i osvajanjem novog prostora za bliskost i ljubav.
Odlomak iz knjige “Budite dobar roditelj” Verice Sekulić (Kreativni centar)
Ova knjiga donosi malu kolekciju igara za porodicu i igara koje se odnose na porodicu. One su namenjene odraslima koji su zbog brige za decu, oko novca, posla, države zaboravili da misle na sebe, da osluškuju svoja osećanja i svoj unutrašnji glas.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Ako citate prof Zorana Milivojevica dobijate utisak, a nekada on to i kaze, da su decija osecanja prepreka disciplini, da su manipulativna i da ih treba ignorisatio!
Ko još mari za mišljenje Milivojevića… 😉
Manipulativno moze biti ponasanje a ne autenticno osjecanje 😉