Marej Bover, čuveni porodični terapeut je imao običaj da govori “nijedan pojedinačni podatak nije važniji od reda rođenja osoba u sadašnjoj porodici i prošlim generacijama.”
Otkud napetost kod dece
Često su najstarija deca u porodici strožije kažnjavana nego mlađa. Jedan razlog je roditeljska visoka očekivanja i anksioznost u vezi roditeljstva. Drugi razlog je što su roditelji opterećeniji kada u porodici ima više dece pa imaju manje strpljenja sa najstarijim i veoma često se ono okrivljuje za svađe između braće i sestara jer smatraju da zbog svojih godina ono treba da bude najzrelije i najodgovornije.
Takođe, pošto najstarija deca najviše vremena provedu u ekskluzivnom roditeljskom prisustvu imaju najviše šansi da posmatraju i imitiraju roditeljsko ponašanje. Zbog toga su najsličniji svojim roditeljima. Ako su roditelji nežni i pažljivi i oni će biti takvi, ako su agresivni i grubi i oni će postati takvi.
“Pošto najstarija deca najviše vremena provedu u ekskluzivnom roditeljskom prisustvu imaju najviše šansi da posmatraju i imitiraju roditeljsko ponašanje. Zbog toga su najsličniji svojim roditeljima.”
Zbog toga ranog negativnog iskustva promene koje su doživeli rođenjem mlađeg brata ili sestre, najstarija deca ne vole promene. U nekim slučajevima mogu postati tako rigidni da nisu spremni da prihvate nikakvu promenu i nisu u stanju da prave kompromise.
Blizak kontakt sa roditeljima pruža najstarijoj deci mogućnost boljeg razvoja verbalnih veština kao i sposobnost apstraktnog mišljenja u poređenju sa mlađom decom. Kao posledica toga, obično su najbolje prilagođeni za učenje i školu. Najstariji obično imaju više privilegija nego mlađa braća i sestre ali se od njih očekuje i prihvatanje većeg stepena odgovornosti kako odrastaju. Najstarija devojčica obično ima iste odgovornosti kao i najstariji dečak – ali nema iste privilegije.
Kao odrasli, najstariji obično imaju mnoge roditeljske kvalitete, mogu čuvati i negovati druge i s obzirom da se bolje nose sa odgovornostima lakše prihvataju liderske pozicije. Na primer, interesantan je podatak da je više od polovine predsednika amerike bilo najstarije muško dete u svojoj porodici, a isto tako i 21 od 23 američkih astronauta. Ili pogledajte sledeću sliku: Drugi svetski rat je vođen od strane najstariji sinova – Čerčila, Hitlera, Musolinija i Hirohita, zajedno sa jedincima – Ruzveltom i Staljinom.
Taj doživljaj odgovornosti može postati teret. Najstarija deca se mogu pretvoriti u perfekcioniste i osobe koje neprestano brinu i strepe, koji se plaše grešaka ili razočaranja svojih roditelja. Deca koja mucaju su obično najstarija deca koja se plaše da će reći nešto pogrešno pa počinju da mucaju. Najstarija deca takođe sa teškoćom prihvataju greške od strane drugih ljudi. S obzirom, da ubrzo shvate da ništa nije savršeno, mnoga najstarija deca postaju pesimisti kako u odnosu na svet uopšte tako i u odnosu na život konkretno.
Naglasak na postignuća teži da najstariju decu učini napetom, ozbiljnom, rezervisanom i manje razigranom i veselom nego drugi red rođenja. Obično naporno rade i odgovorni su šta god da rade. Važna potreba najstarije dece je uvažavanje i obožavanje od strane drugih ljudi.
Zbog toga što im neuspeh tako teško pada, najstariji je jako loše nose sa kritikama a isto tako teško priznaju da su pogrešili. Teško sami traže pomoći ali su zato spremni da idu na svoju štetu da bi pomogli drugima. Takođe ne uspevaju da imaju poverenja u sposobnosti drugih ljudi, i često zbog toga nisu u stanju da delegiraju poslove.
Čak i u sportu i igrama, prvorođeni su izrazito takmičarski nastrojeni. Za njih nije dovoljno da džogiraju, moraju da trče maraton, običan prijateljski tenis se pretvori u tenisku borbu do poslednjeg daha ili pobede, itd.
Pomoć prvorođenoj deci
Najbolje možete pomoći svom najstarijem detetu tako što ćete vršiti manji pritisak na njega ili nju da postiže uspehe uz istovremeno otvorenije pokazivanje ljubavi i odobravanja bez uslovljavanja.
Priznajte sopstvene greške pred svojim prvorođenim, pokazujući mu na taj način da je normalno grešiti i da niko nije savršen. Izbegavajte kritikovanje njihovih postignuća.
Dozvolite svom najstarijem detetu da ono samo odredi koliko i kako će vam pomagati oko mlađe dece, i iznad svega, nemojte ga primoravati na ulogu odraslog pre vremena. Dozvolite mu da bude dete i da se igra koliko god to želi.
Nakon što su se rodila druga deca, nastavite da provodite određeno vreme samo sa najstarijim detetom da biste mu pomogli da se oseća važnim kao pojedinac a ne kao pomagač.
Najstarija deca odlično reaguju na prijatna iznenađenja. Zbog toga što često planiraju i razmišljaju unapred, i naporno rade u pripremi stvari, često ne mogu da uživaju kada su recimo na odmoru. Ali iznenadni izlet, isplaniran od strane nekog drugog, utiče na njihovo opuštanje i povećava im mogućnost da uživaju.
“Najmlađa deca, kao i jedinci, nikada ne bivaju zamenjeni novom bebom. Oni su uvek bebe u svojim porodicama. Većina njih nastavlja da izgleda mladoliko (mlađe od svojih kalendarskih godina) čak i do pozne starosti.”
Najmlađa deca, kao i jedinci, nikada ne bivaju zamenjeni novom bebom. Oni su uvek bebe u svojim porodicama. Većina njih nastavlja da izgleda mladoliko (mlađe od svojih kalendarskih godina) čak i do pozne starosti.
Zbog tog svog statusa “večne bebe” najmlađa deca su posebni članovi svoje porodice na način na koji najstariji i srednji red rođenja nikada nisu. Oni dobijaju jako puno pažnje jer se svi u porodici uključuju u njihovu brigu i negu. Mogu ih čak tretirati u okviru porodice kao kućnog ljubimca ili porodičnu maskotu.
Roditelji su najopušteniji u svojoj roditeljskoj ulozi u odnosu sa najmlađom decom. Više ne paniče oko svake sitnice i nisu anksiozni oko toga da li su dobri roditelji. Tolerantniji su prema greškama najmlađe dece i manje pritiska vrše na dete da što brže nauči da hoda, govori, itd. Iako im je najstarije dete i dalje izvor ponosa, najmlađe im je izvor zadovoljstva. U mnogim istraživanjima roditelji smatraju da je najlakše bilo odgajati najmlađe dete i da je ono bilo najzabavnije od svih.
Iako se najmlađoj deci dosta popušta i udovoljava od strane roditelja, oni obično nisu razmaženi na negativan način. Jednostavno nauče da očekuju dobre stvari od života, pa su u skladu s tim optimisti i hedonisti. Najmlađa deca često očekuju i dobijaju pomoć od drugih ljudi, čak i kada ih ne pitaju. To postižu jednostavno time što izgledaju bespomoćno i ljudi trče da im pomažu. Ne moraju previše da se sami trude.
Najmlađa deca se obično mnogo manje fizički ili psihički kažnjavaju, posebno ako ima više starije dece. Nasuprot najstarijoj deci obično ih više kažnjava majka a ne otac. Najstarija deca zbog toga često smatraju da njihovi najmlađi braća ili sestra mogu da se provuku sa svakakvim ponašanjem. Zbog toga “pravila” imaju manje značaja za ovaj red rođenja. Čak i kada odrastu, smatraju da su pravila stvorena za druge ljude a ne za njih. Skloni su da krše socijalne norme ponašanja.
Najmlađi su takođe skloni da budu manje disciplinovani u sopstvenom ličnom životu, i skloni su da odlažu izvršavanje potrebnih aktivnosti ili zadataka, i neprestano kasne na zakazane dogovore i sastanke.
Uprkos tome, najlađa deca često ostaju zavisna od drugih ljudi celog svog života. Često biraju starije partnere, a onda se bore protiv njihove kontrole. Najmlađa deca mogu na primer tražiti savet stručnjaka a kada ga dobiju mogu mu se suprotstavljati.
Ukoliko se u porodici preterivalo sa pažnjom prema najmlađem detetu, ono može imati nerealna očekivanja od drugih ljudi i života, tj. mogu očekivati da se svi prema njima ponašaju na identičan način kao njihova porodica. Takođe mogu biti kasnije u životu osetljivi u pogledu načina tretiranja, a i mogu smatrati da su uskraćeni za privilegije i slobodu koju imaju njihovi starija braća i sestre koje oni takođe žele. Ako su stalno nasleđivali odeću i obuću od starije dece može im postati jako važno da imaju kvalitetnu garderobu i sjajne igračke za odrasle (na pr. automobil).
“Najmlađi su takođe skloni da budu manje disciplinovani u sopstvenom ličnom životu, i skloni su da odlažu izvršavanje potrebnih aktivnosti ili zadataka, i neprestano kasne na zakazane dogovore i sastanke.”
Najmlađa deca, zahvaljujući svom redu rođenja, brzo nauče da nije uvek najefikasnije biti agresivan da bi ostvario ono što se želi. Često razvijaju ponašanje koje u osnovi sadrži manipulaciju u cilju dobijanja željenog, bilo tako što se dure ili što su šarmantni, a ponekad ne prezaju ni od prevara.
Ako su odrastali u srećnim porodicama, najmlađa deca će biti najveselija, najrazigranija i sa najviše samopouzdanja. Obično će razviti avanturistički životni stil i biće otvoreni za novine.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Nema komentara.