Da biste potukli nasilnike, morate ostati mirni i razmišljati hladnom glavom. Evo nekoliko saveta koji vam mogu pomoći:
Foto: Freepik
KAKO POSTUPATI S NASILNICIMA
Mnogi su vam već davali savete kako da se ponašate prema nasilnicima. Mama vam je verovatno govorila da ne obraćate pažnju na njih i da će vas oni ostaviti na miru, ali vi toga niste mogli da se pridržavate, a oni vas nisu ostavili na miru. Pratili su vas, bockali, zadirkivali i izazivali sve dok ne osetite da ćete pobesneti ili još gore, rasplakati se. ,,Drvlje i kamenje mogu ti slomiti kosti, ali te reči ne mogu povrediti”, govorila vam je majka. A dok vas je svaka nova uvreda pekla razarajući vam svest, vi ste se pitali na kojoj je to planeti rasla vaša majka. Tata vam je možda rekao da im se suprotstavite. Ako ste poslušali njegov savet, shvatili ste šta znači čisti užas. Vi i nasilnik kružite jedan oko drugoga na igralištu, dok vaš suparnik uživa u tome, a vi sebe još više plašite zamišljajući najstrašniji mogući scenario. Zamenik direktora, koji je i sam pomalo nasilnik, jasno vam je rekao da na tom igralištu ne sme doći do tuče. Ako se potučete, bićete izbačeni. Ako vas neko udari, ne treba da mu uzvraćate. Prijavite se u kancelariju po dalja uputstva.
Kad ste odrasli, verovatno ste u knjižari pretraživali police s knjigama samopomoći u potrazi za nekim korisnijim odgovorima. Knjige vam savetuju da ostanete pribrani. Ne shvatajte bes nasilnika lično, savetuju knjige. Budite odlučni, ali ne i agresivni. To je možda dobar savet, ali ga je teže sprovesti u delo nego uputstva za podešavanje margina u vordu, programu za pisanje. Svako vas savetuje drugačije. Kako da odlučite šta da radite? Sve što ste čuli istovremeno je i tačno i pogrešno. Sve ove strategije mogu da deluju, zavisno od situacije. Ali i ne moraju. Bolje nego da tražite detaljne savete, upamtite samo jedno pravilo: nasilnika nećete potući u prašini igrališta, već u svojoj sopstvenoj glavi. Ako ostanete u kontaktu s mislećim delom svog mozga, čak i ako ste nasmrt preplašeni, pobedi ćete. Najvažnije je ono što se dešava u vašoj glavi. Sve što je potrebno spolja jeste da prekinete drevni hipnotički obrazac tako što ćete uraditi nešto neočekivano.
Za promenu, hajde da razmotrimo ovu situaciju iz nasilnikovog ugla. Pre svega, nasilnici su besni ljudi. Kad biste njih pitali, rekli bi vam da mrze svoj bes. Oni znaju da im on, kao droga i od koje su zavisni, može izazvati srčani napad, uništiti karijeru i rasterati ljude koji su im bliski. Bes jeste zavisnost emocionalog vampira – nasilnika. Oni ne mogu da se zaustave jer ih uvek obuzme nalet hemijskih supstanci u njihovom mozgu. Nasilnici nisu svesni da je bes nešto što oni čine; oni misle da to neko radi njima. Misle da oni samo pokušavaju da gledaju svoja posla, ali onda neki kreten napravi neku glupost koja im pokvari dan. Od tog trenutka, njihovo ponašanje je automatsko. Nasilnici doživljavaju adrenalinski nalet reakcije ,,bori se ili beži”, baš kao i vi, ali oni biraju da se bore. Nasilnici kažu da oni ne žele svađu; reč je samo o tome da ne mogu da dozvole drugima da s njima postupaju kako hoće. Zapravo, kad su besni, a to je najčešće slučaj, oni uopšte ne vide druge ljude osim kao prepreke, ili još gore, kao pretnju svome dostojanstvu. Tokom čitave istorije, najteži oblici nasilja su uvek bili počinjeni u ime odbrane ugleda. Kao što možete da zamislite, s takvim pogledom nasilnici često upadaju u svađe. Zahvaljujući tome, veoma se izvešte u njima. Kad se obični ljudi razbesne, oni nemaju na svet poverenja u sopstvena osećanja i trude se da se uzdržavaju.
S nasilnicima nije tako. Oni se uživljavaju u bes i raspiruju ga što više mogu da bi postigli maksimalan efekat. Kasnije mogu i da zažale, ali u žaru trenutka oni se potpuno prepuštaju primitivnom uzbudenju bitke. Ne samo da se nasilnici prepuštaju uzbudenju, već ga i aktivno izazivaju, bilo da su svesni toga ili ne. Ako pogledate živote nasilnika, videćete da se oni, uvek iznova, veoma trude da izazovu svađe. Mnogi od njih zloupotrebljavaju opojne supstance, što im snižava prag besa. Svi bez razlike, medutim, tvrde da ih uzimaju da bi se opustili. Uvek imajte na umu da se nasilnici svađaju da bi postigli izmenjeno stanje svesti, radije nego da bi vas naterali da bilo šta uradite, Svaki od tri odgovora koje diktiraju primitivni moždani centri za njih je savršeno prihvatljiv. Nasilnici su podjednako srećni ako im se vi usprotivite, pobegnete, ili se zgrčite od straha. Način da ih pobedite jeste da uradite nešto neočekivano, što će nasilnike izbaciti iz njihovog uobičajenog, primitivnog obrasca i naterati ih da razmisle o tome šta se dešava. Oni to mrze, jer im tako kvarite užitak. Naravno, da biste uradili nešto neočekivano, morate biti sposobni da razmišljate usred adrenalinskog naleta.
Primitivni deo vašeg mozga govori vam da su besni ljudi jaki, moćni i opasni. Možda je i tako, ali su oni zapravo i glupi. To važi bez obzira na to koliko su pametni u drugim oblastima svog života. Ako vi koristite misleći deo svog mozga, a oni deluju u skladu s primitivnim nagonima, imate prednost u vrednosti od oko 50 IQ poena. Ako s takvom prednošću ne možete da ih pobedite, stvarno ne treba ni da igrate. Nije, međutim, nimalo lako razmišljati kada vas nasilnik napadne.
Da biste potukli nasilnike, morate ostati mirni i razmišljati hladnom glavom. Evo nekoliko saveta koji vam mogu pomoći:
Zatražite dovoljno vremena da razmislite
Samo u primitivnom svetu džungle morate odmah odgovoriti na napade. Upravo tu nasilnik želi da vas pošalje, ali nigde ne piše da vi tamo morate otići. Normalni ljudi se neće razbesneti na vas ako zatražite koji trenutak da razmislite. Svojim ponašanjem pokazujete da ozbiljno shvatate situaciju i da želite da je uspešno rešite. Nasilnicii će možda isprobati još neki metod da vas nateraju da odgovorite neposredno i emotivno. Oni žele svadu, a ne razumnu raspravu. Možda će vaše ćutanje pogrešno protumačiti misleći da ste zanemeli od straha, što je možda čak i tačno, ali im to ne morate priznati. Šta god da osećate, već to što ćete zatražiti koji minut da malo razmislite najčešće je tako neuobičajeno da ćete možda odmah uspeti da prekinete svadu. Šta god da se desi, ne žurite i dobro razmislite pre nego što odgovorite. Razmislite o onome što vi želite da se desi. Dok koristite vreme za razmišljanje, razmotrite moguće ishode. Odmah odbacite sve u kojima napasnik treba da ustukne i prizna da ste vi u pravu. Ne možete istovremeno biti delotvorni i biti u pravu. Nemojte to ni pokušavati.
Naterajte nasilnika da prestane da viče
To je zapravo možda i lakše nego što mislite. To ponekad možete postići samo time što ćete govoriti tiho. Nasilnici očekuju da im uzvratite vikanjem; nemojte im izaći u susret. Ako oboje vičete, niko neće reći ništa pametno. Još jedan neočekivan način da naterate nasilnika da pre stane da viče jeste da mu kažete: ,,Molim te govori sporije, ne razumem te dobro.” Ljudi to često i ne razmišljajući poslušaju. Usporavanjem govora takode možete sprečiti vikanje. Jeste li ikad pokušali da vičete polako? Ova strategija naročito dobro funkcioniše preko telefona. Kada razgovarate telefonom, takode upamtite i pravilo ,,m-hm”. Dok sagovornik uzima vazduh, obično odgovara mo sa ,,m-hm”. Ako ga pustite da tri puta nastavi da priča a da mu to ne kažete, verovatno će zastati i upitati: „Jesi li tu?” Ovom tehnikom možete ga prekinuti a da pritom ne izgovorite ni reč.
Šta god da radite, ništa ne objašnjavajte
Ako vas nasilnik napadne, možda ćete osetiti snažan poriv da objašnjavate razloge svog ponašanja i da se pravdate. Ne radite to! Pravdanje je oblik u kome se primitivne reakcije iskradaju iz vašeg reptilskog mozga i izlaze vam kroz usta. Objašnjenja su obično prikriveni oblik sukoba ili bekstva. Tipično pravdanje svodi se na: ,,Ako bi znao sve činjenice, uvideo bi da sam ja u pravu a da ti grešiš“, ili „.Nisam ja kriv; trebalo bi da se ljutiš na nekog drugog”. Nije važno što vaša objašnjenja vama samima deluju istinito i razumno. Nasilnici uvek prepoznaju primitivne oblike ponašanja u suočavanju sa agresijom. Oni će vaše opravdanje shvatiti kao poziv da vam zariju zube u vrat.
Pitajte „Šta želiš da uradim?”
Ništa ne može tako uspešno da zaustavi napad nasilnika kao ovo jednostavno i neočekivano pitanje. Besni ljudi ili ne znaju ili neće da priznaju šta žele da uradite. Nasilnici samo žele da stojite tu gde ste dok se deru na vas, ali zvuči strahovito glupo kada moraju to da vam kažu. Kad pitate nasilnike šta traže od vas, moraće da zastanu i razmisle. To bi moglo biti dovoljno da ih približi racionalnijem delu njihovog mozga, što vama može samo da pomogne. Ako se nasilnici trude da sakriju svoju istinsku motivaciju, moraće od vas da traže nešto prihvatljivije od onoga što stvarno žele. Dajte im to i neozleđeni nestanite u noći.
Ne shvatajte kritiku lično
Ovo nije nimalo lako. Da biste poslušali ovaj savet, morate razumeti šta znači shvatati nešto lično. Svi imamo neke spoljašnje stvari – svoju decu, ljubimce, svoje omiljene sportske klubove, svoja mišljenja i svoje poslovne uspehe-koje doživljavamo kao deo sebe. Psihološki gotovo da ne pravimo razliku između verbalnog napada na sve ovo napred nabrojano i fizičkog napada na svoje vitalne organe. To ne znači da na svaku kritiku moramo odgovoriti nagonskim „ubij ili budi ubijen” protivnapadom. Ako vas nasilnik napadne, vreme je da primenite strategiju broj jedan – neka vam sopstvena zbunjenost bude signal da treba da se zaustavite i razmislite šta se zapravo dešava. S nasilicima je ono što osečate često upravo ono što i jeste. Nasilnički napad nije ličan. Nasilnici viču na sve redom. Ako malo bolje razmislite, ti napadi obično govore više o tome ko i šta su nasilnici, nego što govore o vama. Da biste sprečili sebe da napad shvatite lično, morate se zagledati dalje od svog prvobitnog emotivnog odgovora i sagledati obrazac, a zatim izaći iz tog obrasca.
Učite iz kritike
Svaka kritika osim napada sadrži i korisne informacije. Ako u prvi mah ne čujete ništa korisno, nastavite da slušate dok to ne uočite. Nisu svi koji vas kritikuju nasilnici. Budite posebno oprezni kad iz nekoliko različitih izvora čujete isto. Moja baka je govorila: ,,Ako ti troje kaže da si pijan, hvataj se za plot.” Ako se naviknete da uvek sačekate dvadeset i četiri sata pre nego što odgovorite na kritiku, to će izludeti nasilnike. Drugi ljudi će biti zadivljeni vašom zrelošću i razumnošću. Možda ćete čak nešto i naučiti. Ako pak vi treba da kritikujete nekoga ko je sklon da sve shvata suviše lično, preokrenite uloge. Postavite situaciju tako da ta druga osoba ne mora priznati da je pogrešila tako što će prihvatiti to što joj vi govorite. Uvek im ponudite nešto što će im omogućiti da spasu obraz. U svojim komentarima jasno recite da razumete kako je moguće da je razumna i poštena osoba uradila to što je uradio on ili ona. Usmerite svoj savet ka poboljšanju stanja umesto ka isticanju grešaka. Usredsredite se na ono što želite da postignete, umesto na ono što nije u redu a što se već desilo.
Odlomak iz knjige “Emocionalni vampiri: Kako se izboriti s ljudima koji vas iscrpljuju”, Albert Dž Bernstin, Laguna 2015.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.