Srpske bebisiterke otkrivaju „prljav veš“ naših roditelja

"Jako je teško kada si ti bebisiter detetu od 5 godina koji je šef u porodici."

„Stavljala sam joj bebu da sisa“

Ono što su sve iskusile jeste kašnjenje roditelja, ali to najčešće kompenzuju tako što ih više plate ili dobiju slobodan dan. Emi se za sedam godina rada to više puta desilo, ali joj je načudnioja situacija bila s jednom doktorkom psihijatrije.

– Ona je imala strah od toga da se bavi sopstvenim detetom, nije smela da je hrani, nego sam joj ja bukvalno prinosila dete i stavljala na grudi. Nije ga vodila kod lekara na vakcije, nego su sve to radili drugi ljudi. To mi je bilo najčudnije, ali najgore je bilo kada sam bila s detetom koje je trebalo da se privikne na vrtić. Porodica je tražila da vičem na njega, jer su smatrali da će mu to pomoći. Moj princip je da pustim decu da rade ono što žele, dok je to u granicama normale – objašnjava Ema.

- Advertisement -

Pelene u petoj godini i crtaći

Ana je radila s decom na više jezika, jer je čuvala decu stranaca u Srbiji, ali i u Francuskoj i kaže da se to prilično razlikuje, jer se kulture i pristup vaspitanju dece potpuno razlikuju.

– Jako je teško kada si ti bebisiter detetu od 5 godina koji je šef u porodici. U Francuskoj ništa nije čudno. Na primer, pelena u petoj godini, pregovaranje, histerije zbog različitih hirova, gledanje crtaća u nedogled itd. Prirodni nagon ti kaže da nešto treba da sprečiš i objašnjavaš zašto si to uradio. Međutim, dete radi po svom i za to svaki put ima podršku roditelja, tako da ti ispadaš loš policajac. Posle nekog vremena sam shvatila da roditelji deteta zapravo žele da ja budem njena drugarica i da joj posvećujem pažnju i vreme koje oni nemaju, što sam i uradila – kaže Ana.

U Beogradu je čuvala dete jedne Rumunke udate za Italijana. Žena je zahtevala da Ana o detetu brine na engleskom, iako nema ni godinu dana i još uvek ne zna ni jezike svojih roditelja, a trebalo je da razume sva tri. Naravno, bilo je užasno zbunjeno.

Sve naše sagovornice su saglasne u tome da je divno raditi s decom i da s njima gotovo nikada nemaju problema. Najgore je kada roditelj nije svestan uloge bebisiterke ili kada nije spreman da s njom razgovara o vaspitanju deteta. Zato je njihov savet da pre nego što im predate dete u ruke, popričate o tome šta očekujete, ali da pritom ne dajete sumanute zahteve i da radite u korist sopstvenog deteta.

*promenjeno ime iz profesionalnih razloga

Izvor: Noizz.rs

spot_img

Najnovije

Šta je svesna prisutnost i kako može da unapredi mentalno zdravlje

Postoji verzija tebe, za 10 godina od sada, koja te moli da malo više uživaš u ovom trenutku - poruka koju bi svako trebalo da dobije

Istraživanja o genima dokazala da su žene mnogo više podložne depresiji od muškaraca

U istraživanju australijskog Instituta za medicinska istraživanja QIMR Berghofer otkriveno je 16 genetskih varijanti koje su u vezi sa depresijom kod žena i – osam kod muškaraca.

Dr Čekerinac: Depresija postaje bolest broj jedan — empatija se svela na lajkove

– Mi smo konstantno u stanju stresa i svi psihički poremećaji povezani su sa stresom. Cela planeta, kada pogledate – ratovi, bombardovanja, nemiri, elementarne nepogode… Stres je postao naš stalni pratilac.

Svetski dan mentalnog zdravlja 2025: Mentalno zdravlje u humanitarnim krizama

Svetski dan mentalnog zdravlja obeležava se svake godine 10. oktobra, sa ciljem da se podigne svest o značaju mentalnog zdravlja i pruži podrška svima koji se bore sa emocionalnim, psihološkim i socijalnim izazovima.

Nastavnik harmonike iz Niša Predrag Jovanović dobitnik nagrade „Prosvetitelj 2025“

Fondacija „Alek Kavčić“ proglasila pobednika srpskog konkursa „Prosvetitelj“ za 2025. godinu

Pratite nas

KOMENTARI

2 Komentara

  1. I ja mrzim kad neko mom detetu viče da „nije dobro“. Više volim i trudim se u svakoj situaciji da tačno imenujem šta radi loše. „Nisi dobar“ je pojam koji ne znači ništa, nemoj bacati hranu, nemoj pljuvati i slično je vrlo konkretna radnja koju treba da prekine. Takođe mu ne vičem da je dobar, već hvalim da je nešto konkretno odlično uradio.

  2. Tako je, kritika ide na ponasanje, nikad na licnost. Komentari o licnosti se lepe na dete kao nalepnice i formiraju sliku o samom sebi – posle dovoljno ponavljanja pocne da veruje da je lep, pametan ili glup, bezobrazan, lenj…
    Zato pohvale idu i na licnost (za formiranje slike o sebi) i za ponasanje (da se vrednuje trud). Kritike samo na lose ponasanje.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img