Šta kad dete sazna za zločine?

Izbegavajte pred decom zaključke 'eto nekome klikne i on dođe i ubije celu porodicu iz čista mira'

Situacija u našoj zemlji poslednjih nekoliko meseci postala je izuzetno napeta, obeležena tragičnim događajima, protestima i štrajkovima. Ovo izaziva burne emocije i duboku zabrinutost među odraslima, ali ni deca nisu imuna. Sa informacijama kojima su izloženi na internetu i medijima, deca često dolaze u kontakt sa stvarima koje ne mogu da razumeju i koje ih potencijalno uznemiravaju. 

Kako situacija preti da postane još kompleksnija veoma je važno razgovarati sa decom. Međutim, ono što roditelje brine je kako deci objasniti ono što se dešava u društvu, bez da ih dodatno plašimo, a da pritom ne zanemarimo njihove emocije i potrebe. 

- Advertisement -

O ovome smo razgovarali sa pedagoškinjom Snežanom Golić. 

Kako da roditelji prepoznaju znakove da je dete pod stresom ili da se oseća nesigurno zbog situacije? Koji su to simptomi na koje treba obratiti pažnju?

Sve zavisi o kom uzrastu pričamo.

U odnosu sa decom dominantna su naša osećanja i oni su rođeni sa senzorima za detekciju istih. Tako da je najbitnije prvenstveno umiriti sebe i “složiti u glavi” svoje stavove. Mnogi roditelji formalno obave pedagoški korektan,  razgovor sa decom, ali kasnije između sebe potpuno drugačije komentarišu, dok deca iz sobe slušaju. To je put ka gubljenju poverenja i otvaranju prostora za strahove.

Na primer, izbegavati da čuju : ”Eto, tako nekome klikne i on dođe i ubije celu porodicu iz čista mira” 

S obzirom da su izveštavanja o lošim vestima jako agresivna, jer mediji znaju da što je užasnije, više je gledano i zbog sebe i zbog dece pazite šta gledate i koliko.

Pobrinite se da u kući ima više muzike i šale, nego loših vesti i razgovora o temama koje su van naše kontrole.

- Advertisement -

Kada deca čuju nešto loše, njima je potreban osećaj: mi znamo šta treba da radimo.

Dakle razgovor teče u smeru saveta o zaključavanju stana, sklanjanju od agresivnih ljudi, šta je nasilje, kako se prepozna, šta možemo tada da uradimo… jako važna lekcija da ne moramo uvek iz ljubaznosti ostati tamo gde nam ne prija, kako reći NE..

Roditeljima rado preporučujem priručnike „Kako reći Ne“ i „Samopouzdano dete – nego šta“ Jelene Holcer, jer upravo tu je detaljno opisano kako da odgovore na izazove sa kojima se suočavamo u vaspitanju.

Predlažem i da se sa starijom decom napravi i “tajni znak” za želju da se izvučeš iz neke situacije . 

Iako nije uvek moguće predvideti sva loša dešavanja, ipak u razgovoru sa decom potrebno je pokazati da imamo kontrolu u velikoj meri nad svojim životom i okruženjem i da je puno loših stvari moguće sprečiti. 

Fokus razgovora potrebno je držati na temama na koje možemo da utičemo. Deci je to , najčešće, dovoljno. 

- Advertisement -

Kada se pojavi jaka opterećenost temama na koje nemamo uticaj, pa se pojave znaci anksioznosti, nedostatak sna, značajne promene u ponašanju, noćno mokrenje , nemogućnost opuštanja, pokušaj kontrole svega oko sebe i slicno, najbolje je kontaktirati stručno lice.

 Za početak, roditelji se mogu konsultovati sa vaspitačima i učiteljima o normalnim razvojnim fazama. 

Na primer, strah od smrti se često pojavi oko pete, šeste godine i do određene mere se smatra razvojnom fazom i slično..

Da li savetujete roditelje da sa decom mlađih uzrasta pričaju o političkim i društvenim temama? Kako balansirati između obrazovanja o stvarima koje se dešavaju i zaštite od prekomernog stresa?

Ukoliko deca nešto pitaju, potrebno je odgovoriti, ali u skladu sa uzrastom i van naših predrasuda i velike ostrašćenosti.

Jednostavnim rečnikom i iskoristiti priliku da objasnimo deci da ne postoji crno-beli svet, već i puno nijansi između. Zatim, korisno je povesti priču o pravu na svoje mišljenje i značaju tolerancije na tuđe, o lošim načinima rešavanja konflikata, granicama i slično..

Što se društvenih tema tiče, najbolje što možemo da uradimo je da damo deci primer kako se utiče na zajednicu svojim angažovanjem “u svom dvorištu” . Pomoći baki iz zgrade, kuci, maci, očistiti sneg, kad god možes pomoći drugima i deca to usvajaju kao vrednost.

A ako jedno pričamo, drugo radimo onda samo zbunjujemo decu. 

Na primer, podržavamo društveni bunt protiv samovolje pojedinca, a u svojoj porodici smo dozvolili da nemamo pravo na stav. 

Kao i u svemu i na ove teme je mnogo važnije šta živimo, nego šta pričamo.

Roditelji su često zabrinuti kako da pričaju sa decom o tragičnim događajima i stresnim situacijama. Koji su prvi koraci koje savetujete roditeljima da preduzmu pre nego što započnu razgovor sa svojom decom?

Ne bi trebalo mi da iniciramo razgovore na te teme, jer deca imaju i prirodne zašitne mehanizme, koji im pomažu da budu manje opterećeni od nas. Određeni nivoi zapažanja i promišljanja još nisu razvijeni i to je u ovakvim sitacijama odlično za njih.

Ali postoje deca koja čuju sve i promišljaju mnogo pre vršnjaka na neke teme, pa i započinju razgovor.  

Tada je potrebno pronaći adekvatan nivo za priču o nekoj temi, a slobodno na pitanje koje nas zatekne nespremne možemo reći: potrebno mi je malo vremena da razmislim o tome, pa ćemo pričati.

Deca kroz primere iz okruženja uče o svim emocijama, pa je razgovarati o tužnim temama prilika za prihvatanje tuge kao sastavnog dela svakog života. Dakle, nije potrebno sprečavati tugu po svaku cenu. 

Više treba voditi računa o zaključku  da smo ipak prilično moćni što se kontrole nad našim životom tiče i da su situacije u kojima nemamo uticaj izuzetno retke. 

Mada, i to dosta zavisi od uzrasta.

Kakve posledice mogu nastati ukoliko deca ne dobiju odgovarajuće informacije o tome što se dešava u društvu? Da li im prećutkivanje ili ignorisanje stvarnosti može naneti više štete nego dobro?

Deca su pametna. I to ne smemo zaboraviti nikada. Dakle, stil : “je l veruješ više meni ili svojim očima “ je potrebno izbegavati.

Ukoliko ne dobiju odgovor od nas, potražiće ga na drugom mestu. To je najčešće internet, odnosno ogroman prostor za manipulaciju masama. Zaključujem: bolje se potrudite da date odgovor, ali podvlačim: ne morate odmah.

Kako roditeljima da pomognete da ostanu mirni i racionalni kada razgovaraju sa svojom decom o ovim temama, bez prenosa svog straha i stresa?

Trebalo bi svi da težimo stanju racionalnosti i visokom nivou komunikacijskih veština, nevezano za decu .

Ako se razvijemo dovoljno da svoje stavove iznosimo kroz argumente, a ne dreku i  viku,  to je jedini način da plan pozitivnog uticaja na decu uspe.

Sve drugo deca ne prihvataju, jer imaju savršene “radare”  za autentičnost .

Na ovu temu, kao i na mnoge druge, je najvažniji je lični razvoj, a tek onda je moguće biti miran, neostrašćen i racionalan pred decom.

Neki ljudi veruju veruju da uspešno prikrivaju svoje pravo lice pred decom, ali  još nisam videla da je neko zaista i uspeo u tome. 

Deca su tu i kada mi na to zaboravimo. 

spot_img

Najnovije

Pomoćnik ministra prosvete podneo ostavku

Miloš Blagojević, pomoćnik ministra prosvete za srednje obrazovanje, podneo je ostavku na tu funkciju, saznaje Danas.

Društvo direktora: Većina škola dostavila ministarstvu planove nadoknade časova

Predsednik Upravnog odbora Društva direktora škola Srbije Ivan Ružičić izjavio je za "Blic" da postoji nekoliko modela nadoknade časova.

Stigle plate nastavnicima: Štrajkači za sada nisu kažnjeni

Iako je Ministarstvo prosvete pretilo nastavnicima u štrajku smanjenjem plate, zarade su stigle čak i uvećane. Ministarka Slavica Đukić Dejanović za „Vreme“ kaže da je još nije odlučeno da li će biti umanjen drugi deo plate

Predlog za nadoknadu izgubljene nastave: Jedan čas 60 minuta

Jedna beogradska škola odlučila je da nastavu izostalu usled protesta skraćenim časovima i danom kada škola nije radila, nadoknadi tako što će jednom sedmično jedan čas produžiti na 60 minuta.

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img