Svesna sam da je moje dete možda još uvek mlado za ovakav vid manipulacije, svesna sam i da će tek dolaziti izazovi, ali šta je sa decom, koju sam pomenula? Veoma su mlada , a nemaju granice i u nedostatku pažnje roditelja, tj njegovom nemom fizičkom prisustvu, ono vapi za pažnjom i često ne bira način da istu i dobije. Bolji je svaki vid komunukacije, od izostanka istog.
Znam za jedan eksperiment, unapred molim da mi oprostite što ću ga samo prepričati, davno sam ga čula. Reč je o vrlo surovom eksperimentu. Naime, formirane su bile dve grupe beba, jedna kojoj je medicinsko osoblje, pored zdravstvene nege, nežno pristupala, mazila ih, tepala, reagovala na plač i druge grupe beba koja je dobijala svu potrebnu zdravstvenu negu, presvlačenje, hranjenje uz potpuno odsustvo komunikacije i dodira. Bebe iz druge grupe su jedna za drugom umirale.
„Bolji je svaki vid komunukacije, nego izostanak iste.“
Naša ćerka ponekada voli da se poverava svojoj starijoj sestri, nekada bakama ili mojoj najboljoj prijateljici i to je sasvim u redu. Prirodno je da neke stvari lakše kažemo drugim bliskim ljudima, umesto roditeljima. Ipak, svi nabrojani, su naši saradnici, što znači da tajne koje je u redu da ostanu tajne, jer su ovo osobe od poverenja, dobronamerne, takav oblik i imaju, ali zato dobijamo jasan signal, ako na nečemu treba da poradimo. Naše dete voli otprilike dva puta godišnje da porazgovara sa psihologom, kaže da joj prija i voli važno da nam saopšti, e, ovo znamo samo nas dve, mama, tata to je poverljivo. Zaista voli susrete sa pomenutom osobom, opuštena je u tim razgovorima.