Pročitajte i: Kako moderne tate menjaju lice roditeljstva
Zagrljaj je delotvorniji od kazne. Zagrljajem vršimo našu osnovnu dužnost (da volimo), dok kažnjavanjem dajemo primer detetu šta da čini kad neko drugi greši – da ga kazni. Kada se dete loše ponaša, to je pogrešno, ali da li smo mi odrasli bezgrešni? Zar nikad nismo nervozni, zar se nikad ne ponašamo loše, podležemo iskušenjima, zar nikad ne lažemo? Ako sve to radimo, zašto onda sudimo detetu zbog istog, i kažnjavamo ga zbog toga?
Ono što je važnije od osude i kazne, jeste da detetu koje je pogrešilo i loše se ponelo ponudimo razumevanje. Empatiju. Da probamo da se stavimo u njegove cipele. Šta bi vama pomoglo u toj situaciji? Imajte saosećajnosti, zagrlite ga. Pokažite kako se ponaša dobra osoba, pružanjem zagrljaja. Naravno, treba i da razgovarate o problemu, da dete razume zašto to ponašanje nije bilo dobro i da počne da saoseća sa onim koga je povredilo, ali saosećajnost mora naučiti tako što ćete mu vi pružiti primer.
Ovaj tekst treba da pročita i psiholog Zoran Milivojević, da se potrudi dobro da ga razume, da ne bi iznosio stavove na osnovu polučinjenica i ne sagledavajući celinu stvari.