Razbijena čaša, prolivena voda – to je detetovo životno iskustvo!
„Ono će da mesi! A ja ću posle celu kuhinju da ribam! Umoriću se više od čišćenja nego od kuvanja. Ne treba mi pomoć u kuhinji. Brže ću sama…“
„Ono će da mesi! A ja ću posle celu kuhinju da ribam! Umoriću se više od čišćenja nego od kuvanja. Ne treba mi pomoć u kuhinji. Brže ću sama…“
Loše ocene nisu potvrda da je u pitanju „užas, dete je glupo, lenjo, neodgovorno, nikad neće dobiti normalan posao“.
Eto zato mislim na sebe, na svoje raspoloženje i zdravlje. Volim sebe da bih imala snage da volim svoje najbliže i da im budem od koristi.
Kroz situaciju uspeha i pozitivan emocionapni podstrek, može se čak izmeniti odnos deteta od negativnog, do neutralnog. Pa čak i probuditi interesovanje za kuvanje.
Ako roditelji stavljaju akcenat samo na intelektualni i fizički razvoj, na kraju mogu dobiti lepog, pametnog, narcisoidnog egoistu
Po ovom pitanju ne treba se orijentisati ni odveć ni jedino na uzrast. Daleko je važnije oceniti situaciju i, naravno, treba pratiti dete, procenjivati njegovu spremnost: sa čim će izaći na kraj a sa čim neće.
Spavati sa detetom: za ili protiv? Ima mnogo „protiv“. O tome govore i pedijatri, i pedagozi, i psiholozi. (Iako postoje i drugi pedijatri, drugi pedagozi i drugi psiholozi, koji navode argumente „za“.)
Požrtvovanost ove vrste najčešće je prebacivanje odgovornosti na decu zbog svog promašenog života. I kako nakon toga živeti sa saznanjem da je mama bila nesrećna… zbog sopstvenog deteta?
Kako bi pomogla roditeljima da procene da li su pretovarili svoju decu obavezama, Bikova je sastavila sledeći spisak pokazatelja da dete nije preopterećeno (van)školskim aktivnostima:
Dijalog između „lenje“ mame Ane Bikove i njenog 11-godišnjeg sina, objavljen na njenom blogu brzo se raširio po internetu, izgubio autorstvo i pokupio gomilu kritika.