Bake su jedini odrasli koji imaju slobodnog vremena za decu – presladak sastav jednog deteta o svojoj baki
Deca ne prestaju da zadivljuju svojom sposobnošću da primete najvažnije stvari. Ona gledaju na svet bez konvencija i odmah shvataju suštinu.
Deca ne prestaju da zadivljuju svojom sposobnošću da primete najvažnije stvari. Ona gledaju na svet bez konvencija i odmah shvataju suštinu.
Dobro jutro Evropo… Ne žuri se meni u savremeni svet. Ovde mi je sasvim dobro. Za razliku od mnogih, vidim da ima i nešto dobro u ovoj našoj „zaostalosti“.
Da to je baba koja je živela za decu, život o kojem mi maštamo i slasti života koje priželjkujemo njoj nisu padale na pamet. Ona je želela samo jedno, da joj deca budu dobro.
Bili su tu, da uskoče i pomognu, od samog početka. Šta god da zatreba, kad god da zatreba. Našu decu su, od prvog dana, zavoleli kao svoju, dajući 100% sebe uvek kada su uz njih.
Baba je majka jednog od tvojih roditelja koja živi na selu. Baka je majka jednog od tvojih roditelja koja živi u gradu, najčešće u zgradi.
Imati unuke pravi je dezert života, pročitala sam jednom. Gledajući svoje roditelje kako u mojoj deci uživaju, potpuno shvatam ovu izreku. I to, baš uživaju. Upijaju svaki trenutak, kao da se boje da ne propuste nešto jako važno. I razumem zašto je to tako. Negde su ostali željni nas, svoje…
Osamdesetih godina, američki antropolog Kristen Houks i njeno dvoje kolega su na severu Tanzanije, našli čuvenu “hipotezu o bakama”, koja kaže da starije žene ne pomažu samo unucima, već im i produžavaju život i podaruju bolje zdravlje. Tek sada, u doba kada penzioneri postaju najbrojnija “kasta”, ova teorija dobija na značaju
Svako dete bi trebalo da ima jednu ovakvu babu, koja ume da zabavi i nauči, i koju ipak ne može da zameni nijedan vrtić.
Više od polovine ispitanih klinaca kažu da više vole da provode vreme sa bakom, nego sa mamom, a evo i zašto.
Žena nadživi svoje “reproduktivno umeće” za oko 20 godina, što ne radi skoro nijedan drugi sisar u prirodi