Priča kaže da je jedan čuveni hirurg, želeći da pojasni značaj širokog obrazovanja, svom učeniku rekao:„Dovoljno mi je dva sata da te naučim kako da izvadiš slepo crevo. Ali bi mi trebalo pet godina da te naučim šta da uradiš ako se nešto zakomplikuje.“
Roditeljima je nekada teško da se snađu u moru informacija i saveta u vezi s odgojem dece. Oprečna mišljenja umeju da ih zbune, pa se tako nametnula i dilema da li deci treba čitati bajke ili ne.
Problem u ovakvim bajkama vide oni koji smatraju da ovakve priče nepotrebno traumatizuju decu, kvareći im radost srećnog detinjstva. Bajke se vide kao najraniji promotori nasilja i politički nekorektnih seksualnih stereotipa. Pišu se nove bajke ili se stare menjaju kako bi postale prihvatljivije.
Dobre priče poučavaju decu tako što ih pripremaju da uoče, razlikuju i vrednuju svoja osećanja, misli, i postupke, ali, takođe, i da naslute i prepoznaju osećanja, misli i postupke kod ljudi iz svog okružnjenja.
Opozicioni prkosni poremećaj (engl. oppositional defiant disorder = ODD) je termin koji se koristi za decu i adolescente koja pokazuju ponavljajući obrazac prkosnog i negativnog ponašanja prema ljudima