Osamdesetih godina, američki antropolog Kristen Houks i njeno dvoje kolega su na severu Tanzanije, našli čuvenu "hipotezu o bakama", koja kaže da starije žene ne pomažu samo unucima, već im i produžavaju život i podaruju bolje zdravlje. Tek sada, u doba kada penzioneri postaju najbrojnija "kasta", ova teorija dobija na značaju
Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra.
Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.
