,,Ni crtaći nisu što su nekad bili. Samo neka pucnjava i ubijanje. Gde su tu princeze, životinjice i muzika?ˮ, standardni je komentar moje majke na ono što sestrić gleda na TV-u
šta vi mislite, što nam se neke stvari sviđaju: da li zato što se rodimo tako ili zato što nam otkad znamo za sebe samo to kupuju i onda nam se sviđa iz navike i jer ne znamo za neke druge opcije? i ne mislim tu samo na igračke, već i na mnoge druge stvari koje nekako radimo po navici jer je neko rekao da tako treba, a ne znamo ni ko, ni kad, ni čemu.
Gotovo je sa reklamama u kojima žene same čiste za svojom porodicom, muškarci izbegavaju kućne poslove a deca su pošteđena aktivnosti koje "ne priliče" njihovom polu.
Na južnom polu naše planete, Antarktiku, postoji jedna stvar koja zvuči kao da pripada naučnoj fantastici: pitanje „koliko je sati?” tamo nema jedan tačan odgovor.