Ponudili su mi 1.000.000$
Otac je pred smrt rekao svom sinu:
“Ovo je sat tvog pradjeda i star je više od 200 godina. Ali prije nego ti ga predam, idi kod urara u prvom selu i reci im da ga želiš prodati, te pogledaj kolika mu je cijena.”
Otac je pred smrt rekao svom sinu:
“Ovo je sat tvog pradjeda i star je više od 200 godina. Ali prije nego ti ga predam, idi kod urara u prvom selu i reci im da ga želiš prodati, te pogledaj kolika mu je cijena.”
Podmićuju me vitaminima, daju mi svoje izbljedjele krštenice, s istim datumom kao moja.
Smrt nije kraj…
Samo sam prešao u susjednu sobu…
I dalje sam to ja…
Mama, hoćeš nešto da mi učiniš, upitala sam je. Obrisala je ruke o kecelju i pogledala me. Nije još bila penzija, rekla je. Ne trebaju mi pare, mama. Hoću uštipke da mi napraviš. Sad. Odma’. Al’ da budu kao bakini. Molim te.
Nesanicu sam imala retko i tada bih zbog nje bila uznemirena, sada je prihvatam kao i većinu stvari koje su mi neprijatne, a kada se dogodi, to vreme koristim da planiram ili maštam ili se sećam.
– … Kad se vuk probudio, zaputi se bunaru da utoli žeđ, nagao se nad vodu da pije, povuče ga teško kamenje i on se utopi. Sedam jarića sa svojom majkom zaigraše oko bunara radosno…
– I živeli su srećno do kraja života.
– Jeste, tako je bilo.
– A šta je bilo posle?
Autor: Jovana Kešanski, Iz knjige 109 pletenica
Mi psiholozi imamo enormno veliku, masivnu privilegiju da nam ljudi poveravaju svoj intimni svet, svoje najprivatnije misli i sećanja.
Jedan film o Marini Abramovič, priča o njenom životu, performansima, razmišljanjima. Duboko iskren, ličan, pa zbog toga i hrabar.
Brak je tako smišljen – da ti ostatak života gledaš u nju, a ona u tebe