Četiri saveta za roditelje bivšeg dekana Stenforda
“Tako očajnički želimo da im pomognemo, sklanjajući sve prepreke ispred njih, da im nanosimo štetu. Rastu u nejake i nevešte ljude, bez volje i karaktera koji im trebaju za život,” upozorava ona.
“Tako očajnički želimo da im pomognemo, sklanjajući sve prepreke ispred njih, da im nanosimo štetu. Rastu u nejake i nevešte ljude, bez volje i karaktera koji im trebaju za život,” upozorava ona.
Vaspitanje dece nije posao kontrolisanja. Deca nisu nerazumne beštije koje isisavaju vaše strpljenje. Oni su mali ljudi željni razumevanja i pomoći. A kada ih dobiju, bićete zapanjeni učinkom.
Bilo bi poželjno da naša deca budu pripremljena i na one loše strane života, kao što je nepravda, gubitak voljenih osoba ili bilo koja druga teška situacija.
Principi kojima bismo svi morali da naučimo svoju decu za slučaj da se izgube na javnom mestu, da ih neko maltretira ili napadne.
Svaki put kada, umesto njega, dohvatite igračku koja je detetu zapala ispod ormara, uskratili ste mu mogućnost da doživi uspeh, da se oseti sposobnim i da oseti sreću i zadovoljstvo zbog ličnog postignuća.
Jovana Radenković iz Lađevaca kod Kraljeva, daleko je od života koji imaju njeni vršnjaci. Kada je ostala bez oca, Jovana je kao najstarija morala da preuzme veliki posao, jer majka mora da brine i o maloj deci.
Znate kako se ono kaže: malo dete – mala briga, veliko dete – velika briga. Kolumnistkinja portala Better After 50, Liza Smit, govori o tome kako je to biti roditelj odraslog deteta.
Počevši od obdaništa, zadaci moje dece bili su da se sete da ponesu užinu, knjige, domaći, da vrate knjige u biblioteku, da poštuju školska pravila. Nikada to nije bio moj zadatak.