Kako smo došli do toga da sadržaj rada ima drugorazredni značaj u odnosu na učenički ego? Pravila kojima smo se na sednicama smejali verujući da ne postoji radna grupa sastavljena o profesora koja bi ih usvojila, postala su preko noći mučna realnost.
Nastavnici i profesori su nemoćni pred tom najezdom prostakluka i kulture je im je obrazovni sistem sa svojim zakonima i svojim smernicama, vezao ruke.
Na južnom polu naše planete, Antarktiku, postoji jedna stvar koja zvuči kao da pripada naučnoj fantastici: pitanje „koliko je sati?” tamo nema jedan tačan odgovor.