Deca i gedžeti – biti ili ne biti
Da upravljaju gedžetima – naučiće uvek, ali da li će na vreme steći i gajiti ljubav ka realnom životu?
Da upravljaju gedžetima – naučiće uvek, ali da li će na vreme steći i gajiti ljubav ka realnom životu?
Ogromna strast za kompjuterskim igrama postala je tema kojom se vlasti u Kini bave ozbiljno. Reč je o epidemiji: i u SAD i u Kini novine su pune uznemirujućih informacija: zavisnost od gedžeta nije šala i može dovesti do teških posledica.
Mališani smeju da provedu maksimalno pola sata u fiksnoj poziciji pred ekranom.
Suočeni sa invazijom digitalnih spravica i ogromnim uticajem koji one imaju na decu, roditelji se dovijaju kako znaju i umeju.
Mnogo roditelja muku muči kako da uspešno ograniči vreme koje njihova deca provode pred ekranom, ali to je teže nego što izgleda. Nismo u stanju da po ceo dan nadziremo i proveravamo decu, pa se pola sata lako pretvori u sat vremena, a sat – u dva sata.
– Zamišljao sam Džobsov dom kao raj za štrebere: da su zidovi gigantski ekrani osetljivi na dodir, a trpezarijski sto sačinjen od iPada – rekao je novinar “Njujork Tajmsa” Nik Bilton koji je i obelodanio činjenicu o tome da Džobsova deca ne koriste Ajped.
Deca su naša budućnost, ali nema budućnosti za decu koja preterano koriste tehnologiju. Hitno je potreban udruženi napor da se smanji količina tehnologije u dečjim životima.