Produženo školovanje i hedonistički obrazac življenja dovode do demografskog pada. Gotovo polovina žena u Beogradu koje imaju između 30 i 35 godina ne odaziva se na ime „mama”. Natalitetna statistika je za nijansu bolja u Šumadiji i zapadnoj Srbiji u kojoj 29,4 odsto žena na pragu tridesetih godina nema…
Gotovo polovina žena u Beogradu koje imaju između 30 i 35 godina ne odaziva se na ime „mama”. Natalitetna statistika je za nijansu bolja u Šumadiji i zapadnoj Srbiji u kojoj 29,4 odsto žena na pragu tridesetih godina nema dete, odnosno u Vojvodini u kojoj 29,2 odsto tridesetogodišnjakinja nema naslednika. Čini se da rode najčešće sleću u južnu i istočnu Srbiju u kojoj „tek” svaka četvrta žena koja još nije oduvala 35 svećica na rođendanskoj torti nema dete.
Ovo je, prema mišljenju dr Mirjane Rašević, direktorke Instituta društvenih nauka, jedan od veoma zabrinjavajućih pokazatelja izvedenih iz poslednjeg popisa stanovništva koji će uskoro biti prezentovani javnosti i u koje je „Politika” imala ekskluzivan uvid.
– I prethodni popisi stanovništva upozoravali su da raste broj tridesetogodišnjakinja koje se nisu ostvarile u ulozi majke – popis iz 2002. godine pokazao je da svaka peta žena u Srbiji koja ima između 30 i 35 godina nema decu, ali danas je to svaka treća. Međutim, demografska zvona najglasnije zvone na uzbunu u prestonici Srbije u kojoj čak 43 odsto žena ove starosne dobi nije bilo u porodilištu – ne krije zabrinutost direktorka Instituta društvenih nauka.
Iako stručnjaci Republičkog zavoda za statistiku nisu tragali za odgovorom na pitanje zbog čega babice postaju tehnološki višak, za demografe dileme nema: činjenica da je svaka druga mlada osoba u našoj zemlji nezaposlena i da najveći broj mladih nije stambeno zbrinut, u kombinaciji sa malim i neredovnim platama i osećanjem opšte nesigurnosti sigurno doprinosi odlaganju rađanja.
– Mi pretpostavljamo da će najveći broj žena koje nemaju dete između 30 i 35 godina ipak roditi naslednika, jer sva istraživanja u našoj sredini govore da se roditeljstvo visoko vrednuje na skali životnih prioriteta. Nažalost, zakoni biologije koji se retko kada mogu čitati između redova, svedoče da će mali broj ovih žena roditi i drugo dete i popraviti natalitetnu statistiku nacije – kaže dr Mirjana Rašević.
Ona podseća da je odgovor na pitanje – zbog čega žene koje rađaju dete posle 35. godine najčešće ostaju majke jedinaca, jednostavan i glasi: reproduktivna moć žene se sa godinama smanjuje, dužina čekanja na začeće se povećava, a trudnoće u četvrtoj deceniji često se komplikuju.
Međutim, odlaganje rađanja nije kolateralna posledica života u tranziciji – i u razvijenim zemljama Evrope demografi su došli da produženo školovanje, visoka težnja ka materijalnim dobrima, odnosno hedonistički obrazac življenja, kao i povećano investiranje u profesionalnu karijeru kod pripadnika oba pola, takođe doprinosi odlaganju rađanja.
– Istražujući faktore koje mlade žene motivišu da zasnuju porodicu, ustanovili smo da je kvalitetan partnerski odnos i osećaj psihološke i materijalne sigurnosti odlučujući za roditeljstvo. Zbog toga smatram da država svakako treba da finansijski podrži porodicu, ali i da podrži balans između roditeljstva i obrazovanja, odnosno roditeljstva i rada – ženama koje imaju decu predškolskog uzrasta treba ponuditi klizno radno vreme ili rad kod kuće, ako je to moguće – predlaže naša sagovornica.
Nažalost, i poslednji popis stanovništva pokazao je da je potvrda o višem stepenu akademskog obrazovanja obrnuto srazmerna broju dečjih soba u stanu – samo one žene između 40 i 49 godina koje imaju samo (nezavršeno) osnovno obrazovanje rodile su više od dvoje dece. Žene sa visokim obrazovanjem te starosne dobi rodile su 1,37 dece.
– Rezultati popisa potvrdili su da Romkinje, Albanke i Muslimanke rađaju najviše dece. Istražujući uzroke ove pojave, mi smo pričali sa Romkinjama koje su bile zdravstveni medijatori i koje ističu da Romi žive u veoma konzervativnoj kulturi u kojoj smatra da je smisao ženinog života – roditeljstvo. Drugi razlog je neznanje o kontracepciji i nedostatak materijalnih sredstava za abortus, a treći – socijalne beneficije koje oni dobijaju od države – zaključuje dr Mirjana Rašević.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Kako da radjamo decu kad nas posle porodiljskog protiv nase volje stave da radimo pola radnog vremena(duplo manja plata,oko 17 000 din) i nocne smene?Ko da nam cuva decu nocu?U pitanju je Zara u Beogradu.Primorane smo da damo otkaze.Pre podne nam takodje ne daju da radimo.Posle radnog vremena 22h moramo da ostanemo dok se ne zavrsi sav posao.To nije placeno!
Ovakve analize su bezobrazne. Pitajte hedoniste zasto. Redovno citam Detinjarije, medjutim, ne znam odakle vam ideja da ovakav tekst preuzmete i objavite. Tekst povrsno sagledava pitanje pada nataliteta, i optuzuje ljude koji imaju iskljucivo pravo da biraju da li ce ili ne radjati. Sramota za urednistvo ovog sajta.
Čekajte, ako je problem u lošim uslovima, što su onda Švajcarci morali da uvezu iz siromašnih zemalja trećinu svog stanovništva, da bi imao ko da im gura kolica i daje lekove kad ostare??? Zar bar oni nisu imali odlične uslove za roditeljstvo? A ko će hteti da dodje u Srbiju da brine o nama kad ostarimo? Pošto već dece nemamo???
Tekst mi se ne dopada iz vise razloga. Odluka o radjanju je nesto sto donose dve osobe zajedno, nikako nesto sto pomenuta tridesetogodisnjakinja moze sama da izvede, za sebe. Ukoliko naravno ne zeli da otac bude neka nasumicna licnost. Dakle, kao prvo mi nije jasno zasto se tekst odnosi samo na zene.
Drugo, nije mi jasan pojam hedonizma u Srbiji. Sta pisac teksta podrazumeva pod hedonizmom? Potrebu za stabilnim poslom, redovnom platom, sopstvenim stanom i ostale elementarne potrebe, koje kod znacajnog procenta pomenutih tridesetogodisnjakinja nisu ispunjene..?
Slazem se sa svim prethodnim komentarima. U opisanim i svima nama dobro poznatim uslovima, tekst deluje kao prst u oko.
Potpuno se slažem, sa svakom reči.