Autor: Dana Stanković
Upala sinusa (sinusitis), praćena uglavnom glavoboljom, povišenom temperaturom i pojačanom sekrecijom iz nosa, može se javiti u svim uzrastima. Ređe se sreće kod mališana starih između tri i pet godina, ali je zato česta muka odraslih. Kako dolazi do upale sinusa, koliko su simptomi uporni i neprijatni i kako se bolest leči, za „Magazin” objašnjava dr Ninoslava Dragutinović, otorinolaringolog iz Beograda.
– Do zapaljenje sinusa dolazi kad je nos duže zapušen i kada bakterije iz njega prodru u sinusne šupljine. Kada je zbog hroničnog zapaljenja sluzokože nosa, devijacije pregrade nosa, uvećanih krajnika, alergija ili polipa u nosnim šupljinama prohodnost vazduha u nosu smanjena ili onemogućena, povećava se lučenje sekreta i zatvaraju prirodni otvori sinusa. Zbog otoka struktura nosa i suženja nosnih hodnika dolazi do turbulentnog strujanja vazduha u nosu, što povećava i održava otok sluzokože nosa, koji zatvara izvodne kanale sinusa. Vazduh ne ulazi u njih i sam pritisak u sinusnim šupljinama dovodi do lučenja sekreta – objašnjava naša sagovornica.
Oprezno sa kapima za nos
Dalje, sekret se u zahvaćenom sinusu nagomilava i ukoliko postoji bakterijska infekcija u nosu, bakterije se mogu preneti u sinusne šupljine. Tada se zdravstveno stanje komplikuje, često se javlja povišena temperatura, a slivanje sekreta dovodi do nadražaja ždrela i kašlja, koji je u početku najčešće suv, a zatim produktivan. Zbog toga u takvim stanjima ne treba koristiti sprejove za nos, već kapi, a valja primeniti i takozvanu toaletu nosa i ispirati ga fiziološkim rastvorom.
Na upalu sinusa ukazuju brojni i vrlo prepoznatljivi simptomi kao što su: slivanje sekreta niz zadnji zid ždrela, kašalj, zapušenost nosa i otežano disanje, bol i osećaj pritiska u predelu zahvaćenog sinusa, bol u gornjoj vilici, grlu i uhu, smanjen osećaj ukusa i mirisa, umor, iscrpljenost, loša koncentracija, a sve može biti praćeno povišenom telesnom temperaturom. Pojedini pacijenti tada sami pokušavaju da se leče kapima za nos, ali posle duže upotrebe ulaze u začarani krug, disanje na nos je sve teže i hteli – ne hteli moraju se javiti lekaru.
Međutim, doktorka napominje da je sinusitis teško dijagnostikovati u njegovoj početnoj fazi zato što simptomi podsećaju na one kod obične prehlade. Razlika je samo u tome što se kod prehlade simptomi povlače posle pet, do sedam dana, dok simptomi kod sinusitisa, ukoliko se ne leči, mogu da traju više nedelja. Osim toga, kod sinusitisa se često javlja bol i osećaj težine (pritiska), kao i osećaj trnjenja kože u predelu zahvaćenog sinusa.
– Postavljanje dijagnoze sinusitisa na osnovu anamneze i kliničke slike nije problem za lekara otorinolaringologa, ali ukoliko se tegobe ponavljaju u kraćem vremenskom intervalu ili dugo traju bez obzira na propisanu terapiju, neophodno je uraditi dopunsku dijagnostiku. Rendgen paranazalnih šupljina i skener sinusa danas predstavljaju standardne dijagnostičke metode u tretmanu bolesti nosa i sinusa, osim kod dece i tinejdžera zbog doze zračenja. Magnetna rezonanca se preporučuje mlađima: tako se dobiju precizni podaci o stanju sinusa i nema zračenja. Endoskopski pregled je i dijagnostička i terapijska metoda koja se vrši uvođenjem optičkog instrumenta – endoskopa u nos, pomoću kojeg se detaljno mogu pregledati sve strukture nosne šupljine, epifaringsa i sinusa. Sprovodi se primenom anestetika u vidu lokalnog spreja na sluzokožu nosa, tako da nije bolna i traje veoma kratko – navodi otorinolaringolog.