Utemeljivanje radnog vaspitanja kao osnove za poštovanje roditelja

Razuverimo najpre sami sebe, da je dečji rad (primeren uzrastu), izrabljivanje. Prestanimo da se plašimo da nas deca neće voleti, ako ih uključujemo u rad, rešavanje problema…

-Autoritet ugnjetavanja, gde se zapažaju samo prisila i naredbe, bez preteranog objašnjavanja deci, što može izazvati samo patnju i strah, ne i poštovanje.

Potvrdu, da autoritet ugnjetavanja ne može uroditi plodom, nalazimo i kod Bernarda Rasela, koji kaže, „Do šeste godine života, moralno vaspitanje bi već trebalo da bude skoro završeno, tj. ostale vrline koje se budu tražile u kasnijim godinama, dečak ili devojčica treba da razviju spontano, kao rezultat već postojećih dobrih navika i ambicija, koje su već podstaknute. “ Tako da ako roditelj koristi prisilu bez objašnjenja, dete neće moći da razume suštinu važnosti sopstvenog angažovanja, već će sve raditi iz straha, da ne bude kažnjeno i neće razviti osećaj za suštinu moralnosti.

- Advertisement -

-Vaspitanje na „odstojanju“. Neki roditelji smatraju da sa decom ne treba uopšte mnogo razgovarati, ali tada se mlad čovek oseća zapostavljenim, bez potrebe da posebno brine o roditeljima.

-Dobro poznate „tehnike“ vaspitanja uslovljavanjem nečim materijalnim ili ljubavlju od strane odraslih, ponovo ne mogu razviti osećanje pravog doživljaja poštovanja, niti kvalitetnog vaspitanja – ovo je samo privremena mera za „mir u kući“…

Nije lako, kada se možda prepoznamo u svemu navedenom, ali to nije razlog za posustajanje, to je razlog više da počnemo kvalitetno osmišljavati svoje i dečje vreme. Zabluda je da je dovoljno samo provoditi vreme sa najmlađima – naravno da nas takav kvantitet neće učiniti dobrim roditeljima, stoga se potrudimo da onoliko vremena, koliko nam je na raspolaganju, učinimo smislenim, radnim, konstruktivnim i podsticajnim.

Ponovo želim napomenuti, da ni svaki rad, koji je sam sebi svrha, nije od pomoći i ne sme se desiti da uposlenje u koje su deca uključena, prođe bez objašnjavanja, uzajamnog pomaganja, traženja smisla, igre kroz rad i rada kroz igru. Samo kada u procesima rada, prenosimo drugima značaj urađenog, ali i svest o tome koliko su oni bitni u tom procesu, koliko su doprineli da drugi budu srećni, možemo očekivati zadovoljstvo posle obavljenog i poštovanje, kao i razumevanje tuđeg zalaganja.

Razuverimo najpre sami sebe, da je dečji rad (primeren uzrastu), izrabljivanje. Prestanimo da se plašimo da nas deca neće voleti, ako ih uključujemo u rad, rešavanje problema…zatim počnimo sa punom odgovornošću da tražimo mogućnosti, uz pomoć kojih će deca iskazivati svoju radoznalost, želju za potvrđivanjem, iskonsku potrebu za usmeravanjem energije u kreativnost…

Pokažimo osobama, koje se tek formiraju da oni mogu mnogo, da je značajno sve što urade, za okolinu, roditelje, druga; probudimo im osećaj uspeha i zadovoljstva, nudimo im metode za sve ovo, a obavezno sve to na detinji način, ne posustajmo nad činjenicom da imamo više godina od mališana, koji nas svojim umećem, mogu podstaći i naučiti nas, kako da posmatramo život i rad. Kroz rad podižimo mlade naraštaje, sa strpljenjem za njihovu nespretnost, ali i sa ushićenjem oko njihove radoznalosti i želje za potvrđivanjem!

- Advertisement -

Izvor: Zelena učionica

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img