Najedanput mali nervozno podviknu majci:
– Ustaj, kad ti govorim! Zastiđena majka odskoči od stolice, pogladi dete po glavi i poče se spremati da ide, cedeći kroz zube reči:
– Sin je moj dobar!
A ja s tugom pomislih u sebi:
– I to je mali diktator, jedan između mnogobrojnih u Beogradu.
Pročitajte i: Razmažena derišta: Zašto u šestogodišnjaci iz Amazonije zreliji od naših fakultetlija
Ja bih u dlan znao pogoditi budućnost svih tih malih diktatora i velikih egoista. Oni će u dodiru s ljudima prvo trpeti udar za udarom, i razočarenje za razočarenjem; zatim će biti najdrskiji kritičari tuđih slabosti i najcrnji pesimisti; i najzad svršiće kao sluge i svojih i tuđih slabosti, i prezreni laskavci i podlaci.
Sveti Nikolaj Velimirović – Arhiepiskop Averkije Džordanvilski:“Kakvo treba da bude vaspitanje dece? Crkva i revoluciona pedagogika“
Pročitajte i: “Mojoj deci kajmak smeta, luk im smeta, sve im smeta”
Bravo za tekst! Koliko istine u ovom clanku! Sa koliko sam prijatelja izgubio kontakt samo zato sto ne podnosim njihovu decu, ni kad odem kod njih, ni kad oni dodju kod mene… Ta deca si dignuta na status totema, bozanstva, kome eto ja bezobrazni ne zelim da se klanjam, a oni tako gube kontakt sa jednim po jednim prijateljem…