• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

⌕
  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Zašto japanska deca ne znaju za havariju u Fukušimi

21. 04. 2015 |

Raspitavši se kod još dvojice i dobivši istovetne odgovore, na kraju sam shvatio da je pojava masovna

Zašto japanska deca ne znaju za havariju u Fukušimi

“Kad napune pet-šest godina, deca već postaju obaveza koju roditelji treba valjano da „obavljaju“. Biti roditelj za Japanca srednje klase pre svega predstavlja dužnost.”

Obaveza „ispravnih“ roditelja sastoji se u tome da odgoje zdravu decu i da ih koliko god mogu poguraju prema stvaranju karijere. Iz tog razloga, majke kao prvo, šalju decu u dzjuke, gde ona po nekoliko sati dnevno provode u neprekidnom bubanju. Kao drugo, non-stop proveravaju domaće zadatke i drže govorancije o važnosti sticanja obrazovanja, uz to ili grdeći dete ili (u najboljem slučaju) pohvalivši ga za postignut uspeh.

Pročitajte i: Zašto japanska deca sama šetaju gradom

Što se očeva tiče – njihova je obaveza da obezbede porodici sigurne prihode da bi se platile sve te poskupe škole dodatnog obrazovanja, a potom i fakulteti. Radna nedelja je udešena tako da otac gotovo nikad nije tu – većina izlazi iz kuće pre dece a vraća se oko 10–11 uveče. Vikend provode u horizontali i stoga u vaspitanju i obrazovanju potomaka i ne učestvuju. A kada dete završi fakultet i počne da radi u nekoj dobrostojećoj firmi, roditelji mogu da odahnu i kažu: obavili smo svoju dužnost.

“Razgovor sa detetom kao sa sebi ravnim praktično ne postoji: roditelji veoma retko dele probleme sa decom i još ređe od dece traže podršku, kako fizičku tako i psihološku.”

Razgovor sa detetom kao sa sebi ravnim praktično ne postoji: roditelji veoma retko dele probleme sa decom i još ređe od dece traže podršku, kako fizičku tako i psihološku. Sretao sam mnogo devojaka koje do svojih dvadesetih nisu naučile ni krompir da oljušte. Većina dece ne zna gde i šta rade njihovi roditelji, da ne govorimo o tome kako se osećaju. A raspodela poput one u mojoj kući, gde su deca sposobna da sama sebi skuvaju supu i obrišu podove, i gde su već navikla da slušaju oca kako im se žali svaki put kad ima previše posla – verovatno se u Japanu može naći samo u selu.

“Većina dece ne zna gde i šta rade njihovi roditelji, da ne govorimo o tome kako se osećaju.”

Ovakav odnos prema detetu formirao se tokom sto i kusur godina japanske modernizacije. U XIX veku decu je vaspitavalo celo selo, budući da su u to vreme bile zastupljene noćne posete muškarcima kojima su dolazile susetke (tzv. jobaji) pa nije bilo uvek jasno čije je koje dete. Po gradovima su postojale dobro uređene male zajednice, zbijene u trgovačkim ulicama, pa su manje-više i decu vaspitavale udruženo. U oba slučaja socijalizacija deteta se bazirala na tzv. sekentej: bukvalno – „tvoje telo u zajednici“, drugim rečima – ono što drugi vide. Svi su uvek bili svima pred očima, od dece se očekivalo isto što i od odraslih i s njima se razgovaralo ravnopravno. Deca kao takva nisu ni postojala – ona su bila samo mali ljudi.

 Prethodna strana 1 2 3  Sledeća strana  
Podeli tekst:
Tagovi :finsko obrazovanje, fudbal za decu, Japan, japansko vaspitanje, obrazovanje, roditeljstvo, vaspitanje

Slični članci koji vas mogu zanimati:

Mikroskopi za škole širom Srbije

Roditelji, zarad svoje dece, pazite kako se odnosite prema učiteljima

Stvari koje ne treba da radite umesto svoje dece

Plan „IKS” – trik kojem bi svaki roditelj trebalo da nauči dete

Najnoviji tekstovi iz kategorije: GLOBALNO RODITELJSTVO

Švajcarska: Nepoštovanje vaspitača i nastavnika dostiglo vrhunac

Švajcarska: Nepoštovanje vaspitača i nastavnika dostiglo vrhunac

Vrištanje, guranje, neposlušnost – sve više dece je zločesto, lenjo i razmaženo. Problem je u roditeljima. Jedan vrtić u blizini Lucerna provodi jutro u šumi, tema puževi. Odjednom jedan dečak...

Ima svega dve godine, a s roditeljima je prepešačio 483 kilometra

Ima svega dve godine, a s roditeljima je prepešačio 483 kilometra

U danima kada se mlade mame oporavljaju od porođaja, Šenon je stala na noge lagane i dala se u planinarenje. I nije išla sama, ona i njen muž Blejk, strastveni...

Detinjstvo u Indiji: Mali-veliki ljudi

Detinjstvo u Indiji: Mali-veliki ljudi

Indija je ogromna zemlja velikih kontrasta, u kojoj odrasta skoro 400 miliona dece, što je naveća dečija populacija na svetu. Tradicionalno indijsko roditeljstvo...

Deca Bušmani: Mali gospodari pustinje

Deca Bušmani: Mali gospodari pustinje

Bušmani ili narod San, kako sami sebe nazivaju, su drevno društvo lovaca i sakupljača iz Južne Afike. Njihov dom je u nepreglednim prostranstvima pustinje Kalahari. Savremeni genetičari smatraju da oni...

1 komentar.

  1. Luka · 25. 01. 2016 · Reply · Citiraj

    Vidim da vam je teško uklopiti se u njihovu kulturu, kao i emigrantima u Ameriku ili neku drugu razvijenu zemlju.
    Nije uzrok njihova neobičnost, mnogo toga što ste naveli je isto i kod nas, ili u drugim zemljama… Osim odnosa prema deci do 4-5 godine… Ali naš način, romantičan odnos prema detetu, je svakako najgori jer stvara nesposobna pokoljenja.

Ostavite komentar

Vaš email nikada ne koristimo za spam.

Detinjarije
  • facebook
  • googleplus
  • pinterest
  • twitter
  • youtube
  • instagram
  • mail

Najčitanije

  • Napravljen plan za nadoknadu izgubljenih časova Napravljen plan za nadoknadu izgubljenih časova
  • Mihail Labkovski: Briga o tome da je dete obučeno, obuveno i nahranjeno - to nije vaspitanje Mihail Labkovski: Briga o tome da je dete obučeno, obuveno i nahranjeno – to nije vaspitanje
  • Šta, onda, ako dete ne može dalje od trojke? Šta, onda, ako dete ne može dalje od trojke?
  • "Uradi sam" jednostavni i jeftini kostimi za maskenbal - 20 najslađih ideja! “Uradi sam” jednostavni i jeftini kostimi za maskenbal – 20 najslađih ideja!
  • 22 kreativne ideje za prolećne aktivnosti s decom 22 kreativne ideje za prolećne aktivnosti s decom
  • Žene moraju da se druže da bi bile zdravije Žene moraju da se druže da bi bile zdravije

GastroPahLeeLooLaBanneromad

Detinjarije © 2010. - 2018. Sva prava zadržana
Impresum • Kontakt
⇪