Kada deca dođu u predtinejdžerski uzrast roditelji sve manje vremena provode sa njima u priči, čak i manje od jednog sata dnevno…
Ako dete (pred)tinejdžerskog uzrasta upadne u probleme okolina se obično pita gde su bili roditelji i šta su radili nastavnici da do problema ne dođe. Obično se misli da niko nije bio dovoljno strog i da dete nije imalo dovoljno nadzora. Roditeljski nadzor i strogoća jesu važni ali, pošto ni u čemu ne treba preterivati, zapitali smo se: “da li je moguće popustiti u strogoći i istovremeno zadržati uticaj na svoje dete?”.
Realnost odnosa u porodici
Kada deca dođu u predtinejdžerski uzrast roditelji sve manje vremena provode sa njima u priči, čak i manje od jednog sata dnevno. Ovako malo vremena nije dovoljno da bi se otkrilo šta je deci u ovom uzrastu važno. Osim toga, roditelji umeju da potcene dečiju zrelost, previde problematično ponašanje ili da se povuku iz svakodnevnog života dece.
Šta kažu mladi?
Tek oko 20 odsto dece predtinejdžerskog uzrasta se oseća dovoljno slobodno da razgovara sa roditeljima na teme koje ih muče. Veliki deo dece ima osećaj da im roditelji ne pružaju priliku da iskažu svoje mišljenje.
Očigledno je da postoji jaz u komunikaciji ukoliko jedna strana smatra da nema priliku da iskaže svoj stav. Uostalom i sami smo svesni kako se u situacijama kada jedna osoba dominira i monopoliše razgovorom javljaju osećanja ljutnje, besa, nerazumevanja i ogorčenosti.
Šta roditelji mogu da urade?
Postavljanje jasnih pravila i saopštavanje visokih očekivanja u ličnom ponašanju u školi i van nje je odličan početak. Tu su, naravno i praćenje dnevnih dešavanja u životu deteta i davanje ličnog primera.
Osim toga, važno je i usmeravanje energije na konstruktivno rešavanje konflikata (do kojih će svakako ponekad doći) i nastojanje da razumete fizički, emotivni i društveni razvoj deteta.
Komunikacija je ključni faktor
Prava je ironija činjenica da je najjače “oružje” roditelja tokom adolescencije i pred ovu fazu upravo stalna komunikacija, a baš ta alatka se retko koristi. Ukoliko je roditelj zabrinut da se dete bavi nečim što ugrožava njegovu ili tuđu bezbednost ili nije moralno prihvatljivo, bilo da eksperimentiše sa drogama, druži se sa lošom “ekipom” ili prakatikuje neko bizarno ponašanje, najbolja taktika je otvoren razgovor. Stručnjaci savetuju da se suočite sa svojim strahom, verbalizujete svoju zabrinutost i prebacite lopticu razgovora u deo terena kojim upravlja vaše dete. Deci je potrebno da znaju da je roditeljima stalo do toga šta se dešava u njhovim životima.
Nadzor je sasvim legitiman
Kada deca dođu do predadolescentskog uzrasta, roditelji ponekad pomisle da je vreme da popuste kontrolu i nadzor. Svakako je istina da deci ovog uzrasta treba manje nadzora iz sata u sat, ali svakako nije vreme da roditelji dignu ruke i prepuste budućim tinejdžerima da vode sopstvene živote.
Deca koju roditelji nadziru se mnogo ređe nađu u problematičnim situacijama, kako objašnjavaju psiholozi. Precizne smernice koje se odnose na korišćenje alkohola, droga, cigareta i ostale teme koje se smatraju tabu temama treba uvesti sasvim rano. Kada deca već uđu u godine pred adolescenciju i tinejdžerski uzrast, sve je teže naučiti ih tim lekcijama. Stoga roditelji ne bi trebalo da čekaju da dete proslavi 15. ili 16. rođendan da bi razjasnili pravila jer je tada već kasno za prve lekcije.
Koji god problem nastane suočite se sa njim. Nema zatvaranja očiju, stida i čekanja da prođe sam od sebe. Ako mislite ili vidite da ne možete sami potražite pomoć. Psiholozi upozoravaju da neznanje nije blago, a ignorisanje ozbiljnog problema nije efikasan način da se on reši.
Tanka linija između brige o detetu i špijuniranju
Ako spadate u grupu roditelja koji povremeno srede dečiju sobu umesto njih ili pokupe i odnesu garderobu na pranje, ne morate da zatvarate oči kada uđete u sobu. Te prilike mogu da vam posluže da zavirite u dečji svet, naravno, bez uhođenja i veoma oprezno.
Većina roditelja se slaže sa ocenom da je poverenje osetljiva veza koja se gradi dugo i lako može da se prekine. Upravo zato, ukoliko sumnjate da vaše dete ima neki problem ili se bavi nečim što ne odobravate, otvoreno razgovarajte sa njim umesto da preterate. Granica između brige o detetu i špijuniranja jeste veoma tanka i čitanje privatnih materijala (kao što su pisma, mejlovi ili dnevnik), prisluškivanje telefonskog razgovora i preturanje po sobi su svakako stvari koje prelaze granicu međusobnog poverenja.
U svakodnevnim okolnostima, nastojte da tretirate lični prostor vaše dece na isti način na koji biste želeli da oni tretiraju vaš prostor. Ako nikad ne biste dozovlili detetu da vam pretura po tašni, onda nema potrebe da zavirujete u njihov novčanik. Isto pravilo se odnosi i na fioke, ličnu prepisku i ostale privatne stvari. Ideja je da poštujući teritoriju svog deteta ohrabrujete njegov stav da se zauzvrat isto ponaša prema vašem prostoru.
Naravno, ako roditelji sumnjaju da se dete nalazi u nekoj situaciji koja može da mu ugrozi život, kao što je zavisnost od droga, razmišljanje o samoubistvu, ili planiranje bilo kakvog nasilnog čina, stručnjaci savetuju da se reakcija ne odlaže ni trenutak. U takvim situacijama potrebno je potražiti pomoć za decu, čak i ako ona ne priznaju postojanje problema. Ugrožavanje poverenja ipak treba da bude poslednja opcija, tek ukoliko ste sve druge mogućnosti iscrpeli.
Bilo da je vaše dete u predadolescentskom periodu glatko ili turbulentno uplovilo na put ka odrastanju i nezavisnosti, vaša komunikacija i veštine diskretnog nadzora će samo pomoći u održavanju balansa između ova dva principa u još kompleksnijem uzrastu koji sledi.
Izvor: Najboljamamanasvetu.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.