spot_img

Znakovi da preterujete u ulozi dobrog roditelja

Može li roditelj da bude predobar roditelj? Prerevnostan roditelj? Verujemo da može. I isto tako verujemo da ništa što je pre-pre nije dobro. 

Ako na više od pola ovih teza odgovorite s DA, probajte da se zapitate jeste li stvarno dobar roditelj?

Može li roditelj da bude predobar roditelj? Prerevnostan roditelj? Verujemo da može. I isto tako verujemo da ništa što je pre-pre nije dobro.

- Advertisement -

Mame i tate žele svom detetu najbolje, žele da im pruže najbolje, daju najviše, pomognu baš uvek i samim tim opterećuju sebe PREviše, a pritom detetu umesto previše zapravo daju PREmalo. Kako? Tako što su prerevnosni.

Ako ste i vi jedan od takvih roditelja koji svesno znaju da ponekad stvarno umeju da preteraju i iako to ne biste hteli, nekako ne možete sebi da pomognete – proverite ukratko da li je vaše preterivanje u skakanju oko deteta stvarno PRE ili ste još uvek u granicama normale?

Ako na više od pola ovih teza odgovorite s DA, probajte da se zapitate, jeste li stvarno dobar roditelj?

1. Hvalite li ih svaki dan? 

Pohvala je dobra, ali ne uvek! Jedno je kada je dete malo i tek počinje da uči – tada je pohvala čin učenja, no kako dete raste, a roditelj nastavlja stalno da hvali svoje dete na svakom ćošku i za svaku sitnicu, e to je onda čisto nepotrebno preterivanje. Ako mislite da preterujete, smanjite malo broj pohvala i svedite ih samo na one prave i zaslužene. Neka se potrude da zasluže pohvalu.

2. Nudite previše materijalnih nagrada 

Ako prođeš s peticama, kupićemo ti bicikl. Ako budeš dobar u prodavnici, kupićemo ti kamion. Ako pojedeš sve s tanjira, dobićeš onu lutku. Koliko je takvih među vama? Koliko često vaše dete radi nešto samo zato da bi dobilo nagradu? Što mislite, šta vaše dete time stvarno dobija? Šta vi dobijate osim što ih kupujete?

3. Očekujete li od njih malo ili puno? 

Previše je danas roditelja koji od svoje dece očekuju toliko malo jer ne žele da ih zatrpavaju odgovornostima za koje su sposobni. Previše je i onih koji očekuju previše, a ako malo bolje razmislimo, ni previše ni premalo nije dobro. Ne šalje dobru poruku detetu, ne uči ga onome što dete, svako u svom uzrastu treba da zna i bude u stanju da ostvari.

- Advertisement -

4. Ne zadajete im nikakve njihove zadatke? 

Dom je mesto gde deca najviše uče – od svojih roditelja i svakodnevnih primera, no kada roditelji do osme, devete godine svom detetu i dalje ne daju nikakve zadatke, kako onda mogu očekivati da će ta deca biti spremna da postanu punopravni članovi porodice. Recimo da je kuhinja najbolje mesto za start jer dete već u uzrastu od četiri godine može (i mora) znati pospremiti nered za sobom – odneti prljavi tanjir, obuti cipele, spremiti cipele, kasnije sebi iseći hleb, napraviti doručak i pospremiti mrvice, izneti čisti veš, usisati i srediti svoju sobu. A sve dok svoje dete smatrate malim za sve to i ne date im da doprinose onoliko koliko mogu, verujete li da tako stvarno činite najbolje za svoje dete i svoju porodicu?

5. Stalno im ponavljate jedno te isto jer vi ipak znate najbolje?

Setite se kako je vama bilo kada su vam roditelji svaki dan tupili jedno te isto, pa vi baš iz inata niste više hteli da činite po njihovom, iako su i vaši roditelji mislili da baš oni znaju najbolje? Kako je bilo vama, tako će isto biti i vašoj deci. Zato ih pustite da nauče po svom.

6. Pomažete li im а da nisu tražili vašu pomoć? 

Setite se banalnog prizora otvaranja vrećice čipsa, bombona, vezanja cipela… Da, možda vi znate brže, ali zašto ne date svom detetu da i ono nauči bolje i brže? Pustite ih da se pomuče. Bez muke nema nauke. To valjda znate.

7. Verujete li da je bolje preduhitriti njihove greške? 

Čak i ako ste 100 posto sigurni da se vaše dete upravo sprema da napravi grešku (one u dečjoj dobi nisu fatalne, bez brige – jer ne govorimo o skakanju s litice već običnim svakodnevnim stvarima) pustite dete da pogreši. To je najbolja škola, čak i ako se sprema istu grešku da ponovi. Znate i sami da se na greškama uči, da je svaka greška popravljiva i da vaše dete mora steći iskustvo na vlastitoj koži kako bi bilo spremno da prihvati da taj neki način možda nije baš najbolji način.

Za kraj samo još jedno. Deca su deca – ona od dve godine kao i oni od 18 godina, i dok je vrlo slatko imati u kući malo dete koje, oh, tako brzo raste, imati u kući dete od 18 godina koje nije naviklo biti ravnopravan član kućanstva – to baš i nije slatko.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Osmeh i iza osmeha: Radionica o empatiji i podršci za srednjoškolce

Ponekad je nekome potrebno samo da ga saslušamo, uključimo u razgovor ili pokažemo da nije sam. Ne možemo promeniti sve ljude i sve okolnosti, ali možemo promeniti način na koji se odnosimo prema drugima.

Osvrni se u sebi: Radionica o toleranciji za srednjoškolce

Ne možemo birati u kakvom ćemo se svetu roditi, kakve ćemo ljude sretati i koliko ćemo se međusobno razlikovati. Ali možemo birati kako ćemo se prema drugima odnositi.

Otvoren konkurs za stipendije izuzetno nadarenim učenicima i studentima za 2026/2027. godinu

Prijave se ove godine podnose isključivo elektronskim putem, a rok za podnošenje onlajn prijava je od 7. do 22. novembra 2026. godine.

Strategije ne leče povrede koje nanosi vršnjačko nasilje

Kreiranje uslova za razvoj društvenog ambijenta u kojem će preuzimanje odgovornosti i podsticanje empatije biti afirmisani, počev od rane socijalizacije, trebalo bi da, uz smernice, uputstva i procedure, budu prioritet.

„Šta planiraš posle?“: Kako pomoći osmaku koji još ne zna šta želi da upiše?

Dete na početku osme godine školovanja često oseća strah od sveta odraslih koji mu se nameće. Ako skoro svakog dana započinjete razgovor pitanjem o srednjoj školi, dete može početi nesvesno da se povlači.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img