Autor: Zoran Milivojević
Cilj svakog roditelja je da njegovo dete jednog dana izraste u funkcionalnu odraslu osobu. Vaspitanje je proces izgradnje samostalne osobe, odgovorne prema sebi i drugima, koja dovoljno dobro funkcioniše u ljudskom društvu.
Proces socijalizovanja se zasniva na tome da dete memoriše, to jest internalizuje roditeljske figure koje mu u različitim situacijama upućuju određene poruke kojim zahtevaju od njega da se ponaša na prihvatljiv način.
Na taj način se stvarni, „spoljašnji roditelji” pretvaraju u psihičku strukturu deteta koju možemo nazvati „unutrašnji roditelj” ili super-ego. Iako su roditelji i njihove poruke temelj ovog procesa, on obuhvata i sve kasnije autoritete koji „naseljavaju” dati deo detetove psihe.
Strogo gledano, dete ne usvaja društvene norme kao takve, već usvaja porodične norme, vrednosti i poglede na svet. Da bi socijalizacija bila uspešna, mora da postoji dovoljna saglasnost između porodičnih i normi šireg društva. Ako dete odrasta u porodici čije su norme u većem neskladu sa normama šireg društva, onda će to dete biti prilagođeno porodici, ali neprilagođeno široj zajednici u kojoj treba da funkcioniše kada odraste.
Jedan problem je kada su porodične norme daleko ispod standarda šire zajednice. U tom slučaju dete će imati problema u izvanporodičnom društvenom funkcionisanju, od vrtića, preko škole, sve do odraslog života. Ono će biti označeno kao „nesocijalizovano”, sa „poremećajem u ponašanju”.
Kada su porodične norme značajno iznad normi šire zajednice, tada nastaje sasvim suprotan problem. I ova deca, iako prilagođena porodicama iz kojih potiču, neće biti prilagođena širem društvu.
Doktor medicine uporno naglasava da ne zeli da se spusta na nivo psihologa, a uporno radi njihov posao i prica o stvarima za koje se nije skolovao i za koje nije kompetentan, ali samo promocija i marketing su cudo.
Svasta.Ovi kvazi strucnjaci pricaju i kada nemaju nista pametno da kazu.Kad ne vaspitavas dete- ne valja, kad vaspitavas dete-opet ne valja.