Zbog takvog okruženja danas sve teže održavati pažnju koja je usmerena na neki važan cilj. To se odnosi na ljude koji su u detinjstvu stekli i razvili sposobnost održavanja pažnje. Deca, koja su u procesu razvoja mentalnih struktura koje im omogućuju održavanje usmerene pažnje, danas su posebno ugrožena.
Deca sa lakoćom usmeravaju i održavaju pažnju na onome što im je interesantno, što im stvara prijatnost. Problem nastaje kada treba da održavaju pažnju na nečemu što je korisno, ali deci neprijatno. To je sposobnost koja se stiče, mentalna veština, a ne urođena karakteristika. Dete je spremno za školu kada je u stanju da usmeri svoju pažnju i da je održava i na onom sadržaju koji mu je dosadan. Sasvim je prirodno da deca izbegavaju sve što im je neprijatno, ma koliko bilo korisno. Ali, uloga roditelja i učitelja jeste da im pomognu da polako steknu naviku održavanja pažnje i na neprijatnim sadržajima. U tom smislu svaki roditelj je i neka vrsta mentalnog trenera.
Agresivno i bučno savremeno informaciono okruženje deci otežava razvoj sposobnosti održavanja pažnje. To i jeste glavni razlog što je sve više dece sa dijagnozom „poremećaj pažnje i hiperaktivnost”. U pravu je Danijel Goleman koji kaže da ono što deci pomaže da izgrade i poboljšaju svoju sposobnost upravljanja pažnjom jeste mentalni trening – a ne lek kao takav.
Zoran Milivojević
Izvor: Politika
„Sasvim je prirodno da deca izbegavaju sve što im je neprijatno, ma koliko bilo korisno. Ali, uloga roditelja i učitelja jeste da im pomognu da polako steknu naviku održavanja pažnje i na neprijatnim sadržajima.“
Kako?? Kako tacno??
Hvala