Kakva je skromnost karakterna crta i da li je zaista veoma pozitivna?

Glavno značenje skromnosti tiče se odnosa osobe prema vlastitim željama. Skroman je onaj ko lako odustaje od svojih želja i miri se sa tim da ih neće ostvariti. Skromno je ono dete koje stojeći pred izlogom u kojem vidi igračku koja mu se sviđa, mirno prihvata mamin odgovor da ona nema dovoljno novca da mu je kupi. Kada ga mama zbog toga poljubi govoreći: „Skromno mamino sunce”, ona ga svojom ljubavlju nagrađuje za skromnost. Prema tome, skromno je ono dete koje je lepo vaspitano, koje upravlja svojim željama i ne da im da one upravljaju njime.
To je u skladu sa značenjem reči skromnost, jer prema etimologu Petru Skoku, ono dolazi od arhaičnog glagola kromiti, u značenju krotiti. Prema tome, nazivajući dete skromnim mi ga označavamo kao „ukroćeno”, socijalizovano i disciplinovano, to jest poslušno.
Drugo značenje skromnosti tiče se načina na koji se neko postavlja u odnosu na druge ljude. Suprotnost skromnosti su bahatost i arogantnost. Skroman je dakle neko ko se ne ističe u odnosu na druge, ko se ne hvali svojim uspesima i postignućima, ko čeka da drugi budu ti koji će primetiti njegove kvalitete. A kada je drugi zaista pohvale, skromna osoba po pravilu je ta koja sama diskvalifikuje vlastiti uspeh, pokazujući da joj je neprijatno kada je drugi hvale i negirajući da je uspela sa ciljem da bude primećena i pohvaljena.
Ova vrsta skromnosti je u stvari odraz unutrašnjeg stava osobe prema samoj sebi. Ona sama o sebi misli da nije „ništa posebno”, da je obična, da spada u „male” ljude. I zato je ovakva vrsta skromnosti povezana sa iskrivljenom slikom o sebi u kojoj ljudi otpisuju ili postojanje ili važnost svojih stvarnih kvaliteta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VESTI
Do kraja nedelje novogodišnji vaučeri za prestoničke mališane i zaposlene u obrazovnom sektoru
Prilikom jučerašnje posete Hali sportova „Ranko Žeravica”, Aleksandar Šapić, predsednik Privremenog organa Grada Beograda, izjavio je da će direktori škola i vrtića od danas moći da preuzmu novogodišnje vaučere za...
Infantilna amnezija – zašto se mnogi ljudi ne sećaju ranog detinjstva
Nova studija sa Triniti koledža u Dablinu, koja uključuje imunološke modele poremećaja iz autističnog spektra kod miševa, otkrila je iznenađujuću ulogu majčinog imunološkog sistema u modelu pristupa sećanjima na najranija...
Dvadeset godina operskog takmičenja “Lazar jovanović”
Kolarac će ponovo biti hram operske umetnosti gde će mladi takmičari pred uvaženim žirijem pokazati svoje umeće. Za vikend 11. i 12. novembra najveća operska smotra na Balkanu se odvija...
Nasilni prema detetu, a onda ga vode stručnjacima da ga ’poprave’
Autor: Katarina Đorđević Tokom prethodne godine Gradskom centru za socijalni rad u Beogradu prijavljeno je 4.695 slučajeva nasilja nad decom. Statistika svedoči da je 23 odsto ovih mališana postalo žrtva...
Господине Миливојевићу, погледајмо причу о Одисеју.
Позван као честит човек и врли ратник, након вишегодишњег опседања Троје, он предлаже лукаву идеју Тројанског коња. Када Троја коначно бива освојена он излази на обалу мора и говори Посејдону: “Видиш ли моћни посејдоне како сам Ја паметан. Ниси ми ни био потребан!”
Посејдон га за то осуђује на још 10 година лутања и искушења, док се не суочи са собом.
Суштина је да је скромност једно од оружја у борби са сопственим Егом, који иако се чини најбољим пријатељем, представља нашег највећег непријатеља. Сличан, ако не и исти мотив унутрашње борбе са Егом, може се наћи и у
Христовом животу и његовој науци, па ако хоћете и у будизму или пак код Св. владике Николаја, Владете Јеротића, и многих других великих личности.