Samopouzdanje je nešto što se uči; dakle, otkuda god da potiče vaša nesigurnost, ne mora vladati i vašim životom.
Naša iskustva utiču na to kako ćemo videti sebe, do koje mere će nas, po našem osećanju, drugi ceniti i koliko ćemo sami sebe ceniti. Kao mali učimo na osnovu onoga što vidimo, čujemo i što nam se kaže. U detinjstvu ne raspolažemo istim sredstvima za sumnju i proveru kao kad smo odrasli, pa tako ono što nam se kaže prihvatamo manje-više kao činjenicu, pošto nemamo s čime to da uporedimo. Nažalost, upravo tu mogu i da se rode mnogi problemi.
Ako su vam u detinjstvu i mladosti govorili da ste beskorisni ili vas nikad nisu hvalili ni nagrađivali za neko postignuće, mnogo su veći izgledi da kao odrasli patite od niskog samopoštovanja, i verovatnije će ono biti izraženije i teže ćete ga prevladati. To je zato što nikada niste ni imali prilike da sebe posmatrate pozitivno (za razliku od slučaja kada se NSP javi u zrelijem dobu). Ukoliko niste imali prilike da izgradite samopouzdanje, u teškim trenucima nećete imati za šta da se uhvatite – neće postojati pozitivan sistem vere u sebe koji bi vam pomogao. Automatski ćete misliti da niste dovoljno sposobni, dovoljno privlačni, dovoljno pametni i tako dalje, pošto nikada niste drugačije ni videli sebe.
Međutim, ukoliko ste kao mali bili voljeni, hvaljeni i podržavani, veća je verovatnoća da sada posedujete zdravo samopoštovanje i da ste prilično samouvereni. Pošto ste već doživeli osećanje samopouzdanja, voljenosti i sposobnosti, biće vam lakše da se setite tih utisaka kad god savladavate neke teške trenutke.
Dakle, to je što se tiče vaspitanja, ali veliku ulogu igra i priroda. Gensko nasleđe, dobijeno od roditelja, doprinosi oblikovanju našeg temperamenta, a i on će uticati na verovatnoću da budemo samouvereni ili da patimo od NSP-a. Ukoliko smo ekstrovertni, uživaćemo u rizicima i jedva ćemo dočekati da izađemo iz svoje zone sigurnosti kako bismo izvideli za šta smo sposobni i ispitali svoja umeća. Ekstrovertne osobe obično imaju i pokazuju zdravo samopoštovanje. S druge strane, introvertna osoba će verovatnije oklevati, ćutati i gledati da zaštiti sebe, što znači da će retko kad imati priliku da potvrdi valjanost svojih stavova ili da proveri ume li da se izbori sa izazovima. Introvertne osobe su obično podložnije NSP-u. Postoji i sredina, razume se, ali s kakvim god urođenim odlikama da smo došli na ovaj svet, vaspitanje će ih samo dodatno suzbiti ili naglasiti.
Predstave o samopouzdanju i samopoštovanju koje smo stekli u detinjstvu ponekad je teško promeniti, pošto su već postale deo našeg unutrašnjeg sistema uverenja i utiču na to kako tumačimo događaje i vidimo sebe i kad odrastemo.
Međutim, kao što je već rečeno, čak i neko ko je bio izrazito samouvereno dete može podjednako patiti od manjka samopoštovanja i samopouzdanja kao odrastao. Ovde ćemo nabrojati neke česte „ubice samopouzdanja“ koje nam mogu iz temelja promeniti pogled na sebe.
Česte ubice samopouzdanja
Koliko će vas ozbiljno pogoditi nabrojana iskustva – zavisi od toga koliko vam se često događaju, koliko im verujete u trenutku kad se događaju i koliko će dugo trajati. Možda vam se upravo dešavaju, a možda ste ih proživeli i dok ste bili mali.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.