Mudro je pisac Duško Radović poručio roditeljima: „Birajte imena za svoju decu tako, kao da će se jednog dana po njima zvati neka ulica!”, ali to je tema kojoj se uvek može dodati još nešto novo
8. Kako bi trebalo pisati i izgovarati imena koja su se iz jednog „preselila” u drugi strani jezik, najčešće engleski?
Amerikance treba transkribovati onako kako oni sami izgovaraju, bez obzira na to što mnoga od tih prezimena nisu engleskog porekla. To znači da je pravilno Zimerman (na nemačkom bi bilo Cimerman), Soros (na mađarskom se S izgovara „š”, ali u SAD to ne važi), Bernstajn, Stiglic, Spic… (iako se u izvornom nemačkom ta imena izgovaraju sa št odnosno šp), Duval, Dupon (iako bismo ih, da su Francuzi, transkribovali Dival i Dipon).
9. U čemu naši mediji najčešće greše prilikom navođenja stranih imena?
Takvih grešaka bilo bi dovoljno za pet brojeva „Magazina”, ali pokušaću da se usredsredim na dve-tri najbitnije. Prva i glavna molba za sve novinare, prevodioce i lektore bila bi da stalno na radnom stolu imaju „Matičin” Pravopis, otvoren na poglavlju o transkripciji stranih imena. Za englesku ortografiju znamo da ne vredi učiti pravila, jer je tradicionalna i haotična, ali postoje transkripcioni rečnici Tvrtka Prćića, a za većinu imena izgovor se može naći na internetu. Hteo bih da skrenem pažnju samo na jednu lošu naviku: upotrebu slogotvornog „r”, kod onih koji pišu „Brns” „Spajs grls”, u nazivima preduzeća „Frst”, „Risrč” i slično. Ovo „r” je slovenska osobina, u engleskom ga nema, pa kao što smo oduvek pisali Čerčil, Ernest, Bernard, Herbert, Ferguson (a nikako „Črčil”, „Rnest”, „Brnard” i slično), tako i ova imena treba pisati sa „er”: Berns, Spajs gerls, Ferst, Riserč.
10. Kako se dogodilo da se promeni transkripcija nekih stranih imena, pa se, recimo, umesto Ćićolina pojavljuje Čićolina, ili umesto Lik – Luk…?
Italijansko „s” ispred „e” ili „i” oduvek smo prenosili sa č: Da Vinči, Beatriče, Bokačo, Čelini, Mediči, Pučini, Kroče, Marčelo, Frančesko, Lučija, i tako dalje. Isto pravilo važi i danas. U godinama pred Drugi svetski rat neki neuki dopisnik je prezime Musolinijevog ministra spoljnih poslova, Ciano, napisao „Ćano” umesto očekivanog Čano. Kasnije su se takve greške umnožile. Danas više ne možemo da izmenimo pozdrav „ćao” (koji bi trebalo da glasi čao), ali i dalje je pravilno samo Činečita, Čičolina, Čelentano, kapučino, i neću da mi u pekari serviraju „picu kaprićozu” ako na radiju slušam „Italijanski kapričo” Čajkovskog, „Španski kapričo” Rimskog Korsakova, ili neki od 24 Paganinijeva kapriča za violinu. Isto pogrešno „ć” javlja se katkad i u transkripciji španskih imena („Adios mućaćos” i slično), mada je i tu ispravno samo Č, jer kažemo Čile, Čavez, Končita, Če Gevara, Sančo Pansa, Pančo Vilja, gaučo i tako dalje.
————————————————
Milica i Dragan
Milica, Jelena, Marija, Mirjana, Dragana, Snežana, Ljiljana, Ivana, Ana i Gordana su najčešća ženska imena u Srbiji, dok su najčešća muška Dragan, Milan, Aleksandar, Zoran, Nikola, Miloš, Marko, Goran, Dušan i Dejan, pokazao je poslednji popis stanovništva u našoj zemlji. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, svaki deseti stanovnik se preziva Jovanović, Petrović, Nikolić, Marković, Đorđević, Stojanović, Ilić, Stanković, Pavlović ili Milošević. Najveća je verovatnoća da će na svog „dvojnika” po imenu i prezimenu naići Dragan i Milica Jovanović, ali i Zoran, Aleksandar, Jelena i Marija Petrović…
I pre Drugog svetskog rata najpopularnija imena u našoj zemlji su bila Milica i Dragan, beleži statistika, a u prvim posleratnim godinama – Radmila, Slobodan i Slobodanka. Dragan je bilo najpopularnije ime i za dečake rođene od 1951. do 1971, u naredne dve decenije Jelena za devojčice, a od 1991. do 2011. najčešća imena su bila Milica i Nikola.
————————————————
Ulica (ne)zvana Kasandra
Povedeni uspesima sportista, omiljenih muzičara i glumaca, umetnika, državnika i drugih javnih ličnosti kojima se posebno dive, roditelji neretko svoju decu nazovu njihovim imenima, radije nego imenima svojih predaka, što je nekada bio običaj. Otuda se mnogi mališani zovu Novak, Ana, Pavle, ali i Rijana, Bred, Ronaldo … baš kao što su se i u Srbiji nekada rađale Elizabeta, Kasandra, Brus Li, Tarzan, Čajka… Želeći da budu originalni, međutim, mame i tate se ponekad opredele za toliko neobična, neprikladna, čak uvredljiva i smešna imena, da matičari, u skladu sa državnim propisima, odbiju da ih upišu u knjige novorođenih. Mudro je pisac Duško Radović poručio roditeljima: „Birajte imena za svoju decu tako, kao da će se jednog dana po njima zvati neka ulica!”
————————————————
Prezime – kao zanimanje
Autor „Zanimljivog srpskog prezimenika” Srpko Leštarić, naš vrhunski arabista, u svojoj knjizi (koja sadrži čak 5.500 odrednica) pored ostalog ukazuje na „sudbinske” podudarnosti između prezimena i zanimanja pojedinaca koji ih nose. Recimo, takvi su slučajevi poznati horovođa beogradskih madrigalista Aleksandar Brujić, šahovski velemajstor Aleksandar Matanović, kulinar Nenad Gladić („Gastronomad”), nekadašnji izvršni direktor Fabrike oružja u Kragujevcu Rade Gromović, rukovodilac prodaje u Fabrici bombona „Pionir” Maja Šećerov. U Zemunu je živeo gostioničar Arkadije Bokalić, šef računovodstva u jednom preduzeću nosi prezime Računica, a tehnolog u železari –Čeliković…
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: SVAŠTARIJE
F. M. Dostojevski: Smeh je najsigurnija proba duše
Za smeh je, pre svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smeju pakosno. Iskren i nezloban smeh znači veselost,...
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja ‘Zdravog Razuma’ koji je bio sa nama mnoge godine
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija >Znati kad se skloniti sa kiše, >Zašto ko rano rani dve sreće grabi, >Život nije uvek fer, >Možda sam...
“Poluprozirni” – foto projekat koji pokazuje kako zbog tehnologije gubimo jedni druge
Fotograf Al Lapkovskij je pokrenuo socijalni projekt «#disconnectingconnection» o tome kako preterano korištenje mobilnih telefona negativno utiče na komunikaciju među ljudima. Izvor: Detinjarije.com
Biblioteka koja je radnim stolovima priključila ogradice pokazala koliko malo je potrebno da se roditeljima olakša život
Kada je barbara Vidman kao samohrana mama podizala svog sna, bila je iskusila koliko je teško voditi decu u javne prostore koji nisu projektovani sa idejom da omoguće porodicama da...
Nema komentara.