Sve se komplikuje kada roditelji ne mogu ili ne žele da priznaju da je njihovo dete razmaženo i da je vreme da se preduzme nešto.
Uzroci razmaženosti
Porodični život se dramatično menja ako u porodici glavnu ulogu ima razmaženo dete. Ako do druge ili treće godine pokazuju ljutnju – to je prirodna osobina ponašanja, nakon četvrte godine, ta ljutnja prelazi u manipulaciju. Kao rezultat toga, dete postaje egoistično i naviknuto da kroz bes dobija ono što hoće.
Često, razmažena deca odrastaju u porodicama u kojima roditelji ne mogu da pronađu zajedničke metode vaspitanja. Ako je tata previše strog, dete pribegava i okreće se majci koja je popustljivija.
Jedan od najčešćih uzroka razmažene dece je taj što su roditelji previše zaposleni i ne provode dosta vremena sa detetom, i kako bi se opravdao zbog toga, roditelj to nadoknađuje poklonima i ispunjavanjem svih želja. Posle toga, dete to shvata kao normalnu situaciju, gde se podrazumeva da mu se ispuni svaki hir. Samim tim postaje razmaženo.
4 saveta psihologa roditeljima razmažene dece
Uvek ostanite mirni
Kontrola situacije je nemoguća bez mirne komunikacije. Ako počnete da vrištite i vičete, dete se neće promeniti, i u najgorem slučaju – odgovoriće vam isto. U slučaju problematičnih situacija najbolje je pokušati ignorisati histeričnost deteta. Mirnim tonom recite: „O tome ćemo pričati kad se smiriš.”
Budite svesni problema
Nemojte čekati da sve ode predaleko. Na prvi znak preterane histerije, kako bi se dobila željena pažnja pokušajte da zaustavite takav način ponašanja. Ne dajte mu da vas izmanipuliše tako što će se ono smiriti jedino ako mu ispunite želju.
Budite dosledni
Ako ste juče zabranili detetu da skače po kauču ili da baca loptu po sobi, a danas mu to dozvolili, onda je takvo vaspitanje beskorisno. Dete shvati da može da zaobiđe svaku zabranu i da će uskoro dobiti to što želi. Pokušajte da budete dosledni u onome što kažete.
Naučite ga da bude odgovorno
Dete treba da shvati šta znači „morati“. Na primer, zadati mu obavezu da počisti nakon igre, da pokupi svoje igračke ili da donese svoje stvari. Nema veze ako on to ne uradi dobro, bitno je da shvati šta znači dužnost, i tako će postati odgovorno.
I ne pokazujte preteranu strogoću. Nađite zajednički jezik sa detetom. Uverite dete da ga volite, ali da njegovo ponašanje nije ispravno i da će morati to da promeni.
Priredila: S. Pantović
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Nema komentara.