Otrovan odnos roditelja prema detetu teško je prepoznati, i mnogi shvate da su odrasli u takvom okruženju tek nakon što odrastu, ali postoje i oni koji toga uopšte nisu svesni.

Dr Suzan Forvard, ekspert za roditeljstvo, identifikovala je nekoliko vrsta psihički nezdravih odnosa roditelja prema deci
Otrovan odnos roditelja prema detetu teško je prepoznati, i mnogi shvate da su odrasli u takvom okruženju tek nakon što odrastu, ali postoje i oni koji toga uopšte nisu svesni.
Postoje mnoge vrste takve toksičnosti – od agresivnih roditelja, do onih koji su duhom odsutni i kao da ne vide niti čuju svoje dete.
Dr Suzan Forvard, ekspert za roditeljstvo, identifikovala je nekoliko vrsta psihički nezdravih odnosa roditelja prema deci, i to je navela u svojoj knjizi “Otrovni roditelji”.
Toksično vaspitanje: Zašto se roditelji tako ponašaju?
U njoj su nabrojani i alkoholičari, haotični roditelji, oni koji sputavaju decu jer žele da slede njihove snove umesto svojih, ali i verbalni zlostavljači, koji svojim stavovima i komentarima ubijaju samopouzdanje svojoj deci, jer ih konstantno ponižavaju, čak i pred drugim ljudima, što na dete može ostaviti ozbiljne psihičke posledice.
Ovih sedam znakova pokazuje odrastanje uz takozvane otrovne roditelje:
1. Roditelji im nisu bili oslonac
Ovo je prilično rasprostranjen problem, koji ostavlja posledice za ceo život deteta. Tu se može raditi o roditeljima zlostavljačima, psihičkim ili fizičkim, ali i o svim ostalim koji nisu bili usredsređeni na svoju decu, njihov kvalitetan odgoj i stvaranje osećaja sigurnosti. Tu spadaju i roditelji razmažene dece, koji misle da su odlični roditelji zato što svojoj deci popuštaju u svemu, ali u gadnoj su zabludi. Ako dete sa roditeljima može da radi šta želi, tad se na njega ne može osloniti i vremenom, zbog nedostatka oslonca u životu, postaje nesigurno.
To kasnije može uticati na njihove odnose sa drugim ljudima i nezdrav odnos sa partnerom, ali i svojom decom. Takva deca nakon odrastanja podsvesno veruju da je sasvim normalno da ih drugi tretiraju kao što su ih tretirali i roditelji, i često ostaju u takvim nezdravim odnosima, umesto da beže od njih, kao što bi uradio neko ko je odrastao u psihički zdravoj porodici.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Pandemijske lekcije: Zbog više vremena sa porodicom, deca su bolje nego pre korone!
Anketiranje dece pokazalo je da su se tokom meseci provedinih u karantinu zbog pandemije osećala manje anksiozno nego ranije. Kada su ih pitali da navedu nešto što im se svidelo u...
10 preporuka kako da vodite razgovor sa detetom o seksualnom nasilju
Razgovor sa detetom o seksualnom nasilju treba da bude osmišljen kroz igru, bez zastrašivanja i pretnji. Treba da prati dete i da zadovolji njegovu potrebu za sigurnošću. Roditelji imaju puno...
Samopoštovanje i samoispoljavanje – sržne potrebe svakog deteta
Naše detinjstvo ne mora da bude savršeno da bismo bili u dovoljnoj meri dobro prilagođeni odrasli...
Autonomija – osećaj da smo dovoljno bezbedni da smelo iskoračimo u svet
Autonomija je sposobnost da se odvojimo od roditelja i funkcionišemo nezavisno kao i drugi ljudi naših godina. To je sposobnost da napustimo roditeljski dom, stvorimo vlastiti život, identitet, te vlastite...
Sram vas bilo na ovakvom tekstu ! Otrovni ste vi, a ne roditelji !