Postoji bezbroj stvari koje sam uradila sa prvim detetom, a koje neću ponoviti sa drugim – jer sam naučila da ne treba. Ovo su neke od tih stvari.
Meredit Gordon iz Los Anđelesa glumica je i stendap komičarka. Osim toga, ona je i blogerka i piše o svemu od svakodnevnih stvari od scenarija za film. Ona ima dvoje dece i ne želi da se ophodi isto prema njima. U tekstu koji je objavila na svom blogu objašnjava zbog čega.
Ja nemam fotografije sebe kao bebe. Ozbiljno. Te fotografije ni ne postoje. To je zato što sam ja najmlađa od tri ćerke mojih roditelja koji su očajnički želeli dečaka. Kad sam se rodila, oni nisu imali ni ime spremno. Kada su videli da nisam dečak, počeli su da mi traže ime i dali su mi ga po glumici koja je u tom trenutku bila na televiziji u bolničkoj sobi.
Pročitajte i: Kako da vas dete posluša iz prve
Ne žalim se što nemam fotografije sebe kao bebe. Srećna sam što bar imam ime: majka
Ali sam sebi obećala da ću biti drugačija sa svojom decom. Ponašaću se prema njima potpuno isto, rekla sam sebi pre nego što sam postala majka, znajući da se najmlađe dete u prorodici često oseća kao manje važno.
A onda sam primetila da mi je kuća puna fotografija mog sina, koji je prvo dete, dok je samo jedna ćerkina fotografija bila uramljena. Kada sam to shvatila, ponadala sam se da mi je ćerka još uvek previše mala da bi primetila „nadmoć“ svog starijeg brata.
Pročitajte i: Dr. Zoran Milivojević: Mlađe i starije
Ali iako imam manje njenih uramljenih fotografija po kući, ona ima prednost u tome što ima iskusnu majku. Postoji bezbroj stvari koje sam uradila sa prvim detetom, a koje neću ponoviti sa drugim – jer sam naučila da ne treba. Ovo su neke od tih stvari.
1) STALNO OBLETANjE
Moje drugo dete nema majku koja stalno leti i skakuće oko nega zabrinuta da li će biti dobro i uplašena da se ne slomi.
2) NA SVAKA DVA MINUTA PROVERAVANjE DA LI DIŠE
Proveravaću da li diše, samo ne na svaka dva minuta. Biću mnogo vedrija i mirnija.
3) ČUČANjE KOD VRTIĆA
Kada je moj sin krenuo u predškolsko, ja sam plakala. Bila sam zabrinuta i pitala sam se da li će biti srećan, da li je na pravom mestu sa pravim ljudima. Zato sam u početku stalno bila u blizini vrtića, što je bilo blesavo.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Ćerka mi je rekla da su je u školi nazvali glupom i ružnom. Evo šta sam uradila
“Mila, šta je bilo?” “Mama, drugarice su rekle da imam ružnu kosu i da sam glupa” – rekla je i briznula u plač. Na ovako nešto je retko koji roditelj...
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Nema komentara.