Površni odnosi, površna osećanja, strah od bliskosti, iskrenosti… Mnogi ljudi nikad ne dožive pravu bliskost, ceo život provedu u krugu ljudi – ali uvek na distanci, svesno ili nesvesno.
Bliskost je spiecifičan osećaj, odnos koji se gradi na tananim, a veoma snažnim emocijama, na iskrenosti i poverenju koje se gradi vremenom, temeljno. Ipak, ne može se reći da je bliskost svaki iskren odnos i da ste bliski sa svima kojima „možete da kažete šta mislite“. Možete li da izmerite i proverite sa kim ste zaista bliski i šta to vama znači?
O tome zašto i kako se to dešava – piše Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut. Na svom Facebook profilu objavila je sledeće:
„Bilo jednom jedno dete i imalo dve tetke. Jedna tetka mu je menjala pelene, čuvala ga, vaspitavala ga, kuvala mu, rekla mu to ne možeš, to se ne sme. Druga tetka je dolazila samo kada je bila raspoložena da se druži sa njim i uvek je dolazila nasmejana. Ta tetka je uvek bila zabavna, sređena, lepa, našminkana i nikada nije vikala niti zavodila red. Kad se dete upiški ili ukaki ona ga je vraćala mami i tati.
I dete je naravno obožavalo tu drugu lepu i zabavnu tetku.
Jako je zavodljivo imati površne, lagane odnose. Neki ljudi prožive život, a da ni sa kim nisu zaista bili bliski. Sa svima su uvek bili samo u svom izlogu. Biti blizak sa nekim znači da će taj neko znati nešto što nije tako lepo o tebi, da će znati o tebi nešto čega se možda stidiš ili nešto što ne želiš da se zna. A mnogi ljudi žele da uvek kontrolišu šta će od sebe dati da se vidi, šta će dozvoliti da neko sazna. Žele da budu idealizovani, obožavani. Misle da će se ljudi razočarati ako otkriju njihovo „pravo ja“.
Ali oni ne znaju da mi ljude koje volimo ne volimo uprkos njihovim slabostima, već baš zbog njih. Privilegija je znati nečije slabosti. To je bliskost.“
Izvor: Facebook/Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut
Pročitajte i: Ono što se predstavlja na Instagramu JESTE istina, samo ne potpuna